Bliži nam se prvenstvo, dečki već treniraju naveliko, a tema reprezentacije skoro na drugoj strani?!
Da probamo to malo oživiti ide jedan osvrt s nekim mojim razmišljanjima o našoj ekipi i šansama pred prvenstvo.
Nekako na početku svega toga gledajući onako površno popis igrača i nisam imao neki pozitivan osjećaj, ali kako se sve to skupa bliži tako i moj optimizam raste.
Nije da (još uvijek) imam neko preveliko povjerenje u Babića, ali svima je jasno da on predstavlja ogroman korak naprijed u odnosu na njegovog prethodnika. A ako smo pod Slafkovim vodstvom znali imati dobrih nastupa i tu i tamo uzeti i neku medalju ne vidim razloga da budemo pesimisti sad kad nas vodi netko tko se stvarno i može nazvati trenerom.
Što se kadra tiče, iako se opet prodaje priča o nekom pomlađivanju, mislim da to baš i ne drži vodu. Od bitnih igrača s prošlog prvenstva nema jedino Vorija, ali mislim da se većina slaže da Brozović i Marić apsolutno zaslužuju priliku i siguran sam da na toj poziciji nećemo biti ništa slabiji bez bivšeg kapetana, čak dapače. Ostalo je sve manje-više slično kao i prije tako da mi ta priča djeluje više kao (opet) neki alibi.
Mislim da ćemo s novim izbornikom sigurno dobiti više rješenja u napadu na postavljenu zonu (što kod Kete praktički nije ni postojalo u nekom organiziranom obliku). Za obranu u svakom slučaju ima igrača od kojih bi se to dalo fino posložiti, a brza tranzicija s Štrlekom, Čupićem i Duvnjakom kao predvodnicima bi nam i dalje trebala predstavljati najjače oružje.
Nadam se da će i golmani uz ovu malo drugačije postavljenu obranu kakvu najavljuje Babić dati svoj veći doprinos i to bi mogla biti jedna od ključnih stvari za eventualni dobar rezultat jer nam je zadnjih nekoliko natjecanja to bio veliki problem. Mirko, Ivić i Pešić uz obranu koja će ići u kost ispred njih imaju sasvim sigurno potencijal za 12-15 obrana po utakmici.
Najproblematičnije situacija trenutno izgleda na desnom vanjskom što zbog ozljede Stepančića, što zbog male minutaže i ne baš zavidne forme našeg novog kapetana u svom novom klubu. Još je uz sve to nešto i ozlijeđen, a zamjene na toj poziciji Šebetić, Vuglač i Ivić čine mi se dosta daleko od razine koja nam je potrebna za dobar rezultat. Možemo se nadati da stanje s Kopljarevom ozljedom neće biti problematično, a u tom bi slučaju ova mala minutaža koju ima u klubu mogla biti i prednost jer će sigurno biti svježiji od ostalih. U protivnom, nebi čak isključio mogućnost i igranja s dešnjakom na toj poziciji (Karačić, možda i Cindrić) što isto ima nekih svojih prednosti i što je sigurno bolje rješenje nego ljevak koji zaostaje kvalitetom.
Od nekakvih potencijalnih iznenađenja u našoj ekipi, velika očekivanja imam od Pavlovića. Dečko igra odličnu sezonu u klubu, a pošto je tip igrača koji kuži rukomet, vjerujem da će uz igru sa znalcima u vidu Duvnjaka, Karačića i Cindrića još više doći do izražaja. Sigurno će mu prednost biti i to što je još uvijek relativno nepoznat na toj reprezentativnoj razini za druge ekipe i što će imati više prostora što bi sa svojom odličnom 1 na 1 igrom mogao jako dobro koristiti (a konačno će imati i pivota za razliku Zagreba što je još jedna dodatna opcija).
Iako nam je ždrijeb relativno dobar u prvom krugu, to što idemo na Francuze i domaćine u drugom krugu veliki nam je hendikep jer su to možda i dva najveća favorita turnira (ne volim Dance

) i ekipe s kojima bi teško izašli na kraj i u nekim prijašnjim puno jačim sastavima. No da se poslužim izlizanom frazom bivšeg nam izbornika, treba ići utakmicu po utakmicu, težiti tome da mi budemo pravi pa nek drugi onda misle o nama. Nikakvog posebnog pritiska ovog puta nema pa nek nam i to bude dodatni vjetar u leđa. Potencijala u svakom slučaju imamo i da se to dobro posložiti.
U svakom slučaju, nakon što sam se zbog izbornikovih gluparija i toga što su mu u savezu to sve tolerirali, na zadnjih par natjecanja malo i ohladio od omiljene mi reprezentacije, opet me počinju neke pozitivne vibracije šibati pred veliko natjecanje. Nadam se da će takav dojam ostati i nakon završetka prvenstva...
Ajmo Hrvatska!
