Negativno je:

1) Uslijed neke slijepe tvrdoglavosti uporno nije davao previše šanse Horvatu iako je Čupić na ovom prvenstvu bio totalno izvan forme. Neću po Čupku jer se itekako dobro sjećam utakmica kada smo svršavali na njegove predstave, ali Horvat je ovdje jednostavno bio puno bolji igrač.
... Treba li uopće ponovno spominjati slučaj Stiv-Alilović? Čudo protiv Poljske nije bilo dovoljno da se normalan čovjek odluči dati priliku čovjeku koji mu je izvukao dupe iz živog blata nego se u inat čitavom svijetu u polufinalu opet odlučuje dati priliku vrataru koji je po postotku obrana ispao sa svih tablica. Objašnjenje? ''Mislio sam da Stiv neće dvije utakmice moći braniti istim intenzitetom' .
Nerezonski, diletantski!

2) Sada će me izminusirati svi dežurni katolici, i nemam ništa protiv vjernika, ali brate, nisi kapelan nego izbornik Hrvatske (u kojoj između ostalog živi i podosta agnostika i ateista) i zbilja nema potrebe baviti se vjerskim propovjedima kada bi trebao pričati o rukometu. Neka je dobar katolik i nemam ništa protiv toga, ali da je zadavio -zadavio je. Za sve postoji vrijeme i mjesto. Za one koji će me zbog ovoga popljuvati, samo se zapitajte: da sam ja izbornik repke i za novine kažem ''ovo čudo se dogodilo jer ne vjerujem u Boga i to nam je dalo snagu'' kako bi to vama sjelo?
Nije najbitnija stavka, ali definitivno nešto sa čime bi Babić trebao ohladiti.

Ugl, ova bronca je kada se sve zbroji i oduzme uspjeh i Babić si je kupio još koji mandat na čelu reprezentacije. Ostaje za vidjeti kako će dalje raditi a perfektni testing ground je možda baš kvalifikacijska skupina sa Dancima i Norvežanima.

Sretno mu bilo.

To je samo off the top of my head, vjerojatno bi se dalo podebljati i rubriku pluseva i minusa.