Červar je rekao da je generacija koju je on vodio bila nepismena i neodgojena. Nije puno promašio, dovoljno je reći da je Goluža bio kapetan te vrste. S druge strane, svaka naša rukometna generacija je bila pomalo mangupska, uvijek su to neke kul face, na trenutke kao da im se jebe za sve, a onda polude i igraju najljepši rukomet na svijetu. Zanimljivo je kako to dosad nikad nije bio problem dok su se redali uspjesi, nije da smo imali akademike i dobitnike Nobelovih nagrada u ekipi. Pa ona generacija iz Atlante je vjerojatno najveća skupina sportskih boema na jednom mjestu ikad, njih je samo Kljun mogao dovesti u red i napraviti od njih mudonje. Odnosno ne napraviti nego vratiti im samopouzdanje jer su oni i ranije bili mudonje. Sa Babićem na čelu pitanje je jel bi tadašnja generacija uhvatila ijednu pobjedu, eventualno bi dobili one najslabije, domaćine Amerikance i Kuvajt ako se ne varam. Onda smo kasnije imali Balića, Metličića, Čupića. Za Balića i Čupića se znalo da konzumiraju duhan i alkoholne proizvode, a i ostali vjerojatno nešto od toga. Današnja generacija zanimljivo nema takvih osobenjaka, ali nema ni finala..