Nije istina da Hrvatska nema individualnu kvalitetu, itekako je ima i momčad je dosta široka, poduplana na gotovo svakoj poziciji. Točnije HR nema individualnu kvalitetu najviše klase, toj definiciji najviše pretendira Martinović kada je zdrav i u formi. Na Euro nije došao u najboljem stanju.

Nije istina da HR nema golmane, ima dva najbolja mlada golmana na svijetu. Niti oni nisu došli u najboljem stanju, no odradili su generalno OK posao. Više Kuzmanović, nego Mandić. Recimo Kuzmanović je na 26% obrana na prvenstvu, što je nekakav golmanski prosjek. Rukomet se promijenio, napadi su munjeviti, golmani su u većini utakmice na streljani i nije moguće više da imate golmana na 40% obrana kao što je bilo nekad. Dva najbolja golmana na prvenstvu su završili na 31% obrana, što složit ćemo se svi, nije nekakav statistički podatak od kojega se pada na guzicu. Kuzmanović i Mandić će doći na svoje, od iduće godine obojica su u najboljem klubu na svijetu.

Dakle, HR na ključnoj rukometnoj poziciji ima najveći potencijal u svijetu rukometa, ima prilično širok roster kvalitetnih igrača i sposobna je igrati vrhunsku obranu. Stefanove pizdarije ostaju samo to – pizdarije koje treba preskočiti.

HR po meni ima dva ključna problema: povratna trka i obrana brzog centra te srednji vanjski.

Ovo prvo je Dagur pokušao kompenzirati sa puno igre 7 na 6 kako bi dobio povratak bez (pre)više izmjena. Sreća da je u većini utakmica to napadački jako dobro funkcioniralo, no 7 na 6 je ogroman rizik koji ove skandinavske trkače kokoši (i Njemačka koja ga igra izvrsno) kažnjavaju nemilosrdno. Ako napad i završi golom, opet je 50-50 da primaš na prazan gol – sve ovisi hoće li se lopta zakoprcati u mreži ili ne. Promašaj je 100% gol. Uglavnom, tu treba jako puno rada i automatizama.

Drugi problem je pozicija na kojoj smo desetljećima bili najbolji u svijetu. Ne znam što je sa Cindrićem, da li je samo loša forma ili je fizički i motorički završio sa rukometom na najvišoj razini. Ovo prvenstvo je bilo ispodprosječno i djelovao mi je umoran, spor i nemoćan. Martinović je dao koliko je mogao, no to nije – to. Srećom, imali smo Lučina koji je sa pozicije lijevoj vanjskog bio briljantan i skorerski i razigravački. Ako želimo biti u vrhu u kontinuitetu, ovdje ćemo morati imati pravog igrača. Ne mora biti Gisli Kristjansson, ali da je sposoban riješiti izolaciju i jedan na jedan situacije to je pod must.

Jako lijep siječanj, bilo je zadovoljstvo pratiti ovu momčad. Od prvog do zadnjeg dali su 100% u datom trenutku i to svatko mora respektirati.