- Koliko pogodaka namjeravate postići u finalu. Dvanaest ili više?

- Samo neka mi osvojimo zlato, neka to bude bez ijednog mog pogotka.

Poput svoga kolege Vorija (obojica konkuriraju za najbolju momčad SP-a) i Čupiću se žurilo da presica završi. Kad su ga zaustavili dok je koračao prema izlazu, zapitao se:

- Pa kad ću na ručak?

Očito je svim našim rukometašima već dosta medijske strke i žele da što prije zaigraju u finalu, da napetost nestane. I na kraju te utakmice Čupko će opet mijenjati majice.

- S Duvnjakom sam se mijenjao jer mi je supruga naručila Domagojev dres, a požurio sam se to izvesti na terenu da me netko ne preduhitri. S Horvatom sam se dva puta mijenjao.

Među Ivanovim navijačima ovih je dana, u supruginu krilu, bila i dvoipogodišnja kći Barbara.

- Razumije li mala Barbara što to radi njezin tata?

- Jako dobro zna da tate nema, da je stalno na treninzima, da ga nikad nema kod kuće.

Premda je pred njima teška bitka s “Napoleonovim trupama”, Čupić vjeruje u sebe i dečke.

- Baš nam se poklopilo da smo, osim Balića, svi zdravi. Ne znam što nam je. Kada igrate pred takvom publikom nemate osjećaj da vas išta boli ili da ste umorni.

Ivan je prije presice dobio tri litre Bakarske vodice.

- To mi je uručio neki nepoznat čovjek kazavši da će nam trebati poslije finala.