Nadam se samo da će gospoda koja "vode" hrvatski rukomet ipak organizirati nekakvu oproštajnu utakmicu za cijelu onu generaciju. Većina se oprostila, ostali su na zalazu svoje karijere, jedino još Sulić pruža partije na razini današnje reprezentacije.

Rukometaš kojeg je trebalo gledati dva puta da bi zavolio rukomet. Igrao ga se, sa smješkom, ali sa željom da bude najbolji, da bude prvi. Istina, bio je poseban, karakter koji je nemoguće dovesti u red, i pitanje je gdje bi mu bio kraj da je živio sportskim životom. A i bez njega je najbolji ikada, i pitanje je hoće li se ikad itko roditi sličan njemu. Neću nikada zaboraviti, ne znam s kim smo igrali i kada, ali bili smo u nekoj sitnoj prednosti, mislim +1, Lino zove timeout, naglašava minutu, dugi napad, do ruke pa udarac. Balić uzme loptu nakon drugog dodavanja, pukne po golu i naravno promaši.
Mislim da je Lino tada ostario kojih 10 godina u 3 sekunde.