U Hrvatskoj ne postoji veći trener od Line Červara, pogotovo kada je rukomet u pitanju, nažalost, nismo ga znali cijeniti, Červar je otišao, zapravo, otjeran je, došao je Goluža, sa dva natjecanja donio dvije medalje, izgubio samo dvije utakmice, što je bilo dovoljno da ga lešinari, najprije medijski, a onda i ljubomorni, davno ocvali, treneri napadnu bezrazložno. Vlado Stenzel u usporedbi s Linom Červarom je trenerska nula, iako veliki trener u istu rečenicu s proslavljenim čarobnjakom iz Umaga ne može stati u isti tekst, a kamoli u istu rečenicu. Naime, Červar ima više medalja nego Stenzel godina, no, nije umirovljenik glavni problem hrvatskoga rukometa, glavni problem su dežurni oligarsi koji se nazivaju novinarima, a koji po svaku cijenu žele srušiti sve ono što je hrvatski rukomet postigao u proteklih desetak godina.

Kao u svakom društvu tako i u hrvatskome imamo smeća, nažalost, niti u jednom društvu u tolikom omjeru se smeće nije prelilo u medije, takvoj oligarhiji nije problem lagati, nije problem rušiti, jer nikada nisu gradili. Hrvatska rukometna reprezentacija pod vodstvom Slavka Goluže rasturila je sve svoje protivnike, dakle, nije se dovukla do medalje, suverno je tu medalju osvojila, i onda mediji, namjerno, pronađu umiroivljenika koji je odavno prestao biti lucidan, koji tvrdi kako je olimpijska medalja jedno veliko ništa jer se mogloo bolje. Kako bolje ako ste izgubili od momčadi koja je najbolja rukometna momčad u povijesti svjetskoga rukometa? Kako možete bolje kada ste u borbu za treće mjesto razbili Mađarsku, kada ste razbili europskog prvaka Dansku, kada ste uništili Španjolsku i Srbiju? Zar je moguće bolje od toga?

Vjerojatno, ukoliko bi Mladen Pleše bio izbornik a Milan Ivkošić njegov zamjenik, sasvim sigurno bi to bio idealan spoj, kao nekoć Červar i Smailagić.  Šalu na stranu, zapitajmo se gdje je bio hrvatski rukomet na Olimpijskim igrama u Sydneyju, gdje je bio hrvatski rukomet prije Červara, je li uopće postojao hrvatski rukomet od Atlante ( 1996. ) do Portugala ( 2003. )? Gdje je bio Vlado Stenzel, spasitelj hrvatskoga rukometa? Samo je Červar podmetnuo leđa u jednu bogomdanu reprezentaciju usmjerio prema svjetskom vrhu, udahnuo joj pobjednički mentalit, dobili smo ekipu koja samo Francuskoj, i to ne uvijek, gleda u leđa. Francuska u Srbiji, na Europskom prvenstvu, nije ni prošla dalje, nije bila blizu medalje, Hrvatska je zadržala kontinuitet uzevši broncu usred Beograda u nenormalnim okolnostima, u uvjetima kada se protiv Hrvatske išlo čak i laserom. .Izgubili smo od Francuske u Londonu isključivo zbog činjenice da je Omeyer imao 19 obrana Alilović devet, tako se ne može pobijediti momčad s kojom ste kvalitetno izjednačeni. Nitko ne bi mogao, ni Rudić, ni Stenzel, ni Pleše, ni Ivkošić, ni Kuljiš, ni Pavić.

Najosnovnije pitanje hrvatskog rukometa je kako zaštititi igrače, stručni stožer, od medijske oligarhije, glasnogovornika tajkunskih parazita koji su pustošili ovu zemlju dok se do Splita putovalo tri dana, trajektom preko Paga?  Kako spriječiti oligarhiju da uništi rukomet, kao što su uništili medijsku scenu u Hrvatskoj? Denis Kuljiš, osuđeni krivotvoritelj, tvorac nekoliko fašistoidnih tekstova, čovjek koji je iza sebe ostavio pustoš gdje god da se pojavio, sinonim je za duhovnu obnovu Večernjeg lista, tiskovine koja posljednjih dana postaje kopija tajkunskog monopolističkog kartela Nine Pavića, pridružila se brojnim novinarima koji su se obrušili na hrvatsko savršenstvo u Londonu. Ukoliko HRS ne bude smogao snage zaštititi rukometaše od lešinara postoji realna opasnost da od rukometa lešinari naprave košarku, što im je u krajnjoj liniji glavni cilj.

(pogled sa druge strane)