U Hrvatskoj ne postoji veći trener od Line Červara, pogotovo kada je
rukomet u pitanju, nažalost, nismo ga znali cijeniti, Červar je otišao,
zapravo, otjeran je, došao je Goluža, sa dva natjecanja donio dvije
medalje, izgubio samo dvije utakmice, što je bilo dovoljno da ga
lešinari, najprije medijski, a onda i ljubomorni, davno ocvali, treneri
napadnu bezrazložno. Vlado Stenzel u usporedbi s Linom Červarom je
trenerska nula, iako veliki trener u istu rečenicu s proslavljenim
čarobnjakom iz Umaga ne može stati u isti tekst, a kamoli u istu
rečenicu. Naime, Červar ima više medalja nego Stenzel godina, no, nije
umirovljenik glavni problem hrvatskoga rukometa, glavni problem su
dežurni oligarsi koji se nazivaju novinarima, a koji po svaku cijenu
žele srušiti sve ono što je hrvatski rukomet postigao u proteklih
desetak godina.
Kao u svakom društvu tako i u hrvatskome imamo smeća, nažalost, niti u
jednom društvu u tolikom omjeru se smeće nije prelilo u medije, takvoj
oligarhiji nije problem lagati, nije problem rušiti, jer nikada nisu
gradili. Hrvatska rukometna reprezentacija pod vodstvom Slavka Goluže
rasturila je sve svoje protivnike, dakle, nije se dovukla do medalje,
suverno je tu medalju osvojila, i onda mediji, namjerno, pronađu
umiroivljenika koji je odavno prestao biti lucidan, koji tvrdi kako je
olimpijska medalja jedno veliko ništa jer se mogloo bolje. Kako bolje
ako ste izgubili od momčadi koja je najbolja rukometna momčad u
povijesti svjetskoga rukometa? Kako možete bolje kada ste u borbu za
treće mjesto razbili Mađarsku, kada ste razbili europskog prvaka Dansku,
kada ste uništili Španjolsku i Srbiju? Zar je moguće bolje od toga?
Vjerojatno, ukoliko bi Mladen Pleše bio izbornik a Milan Ivkošić
njegov zamjenik, sasvim sigurno bi to bio idealan spoj, kao nekoć Červar
i Smailagić. Šalu na stranu, zapitajmo se gdje je bio hrvatski rukomet
na Olimpijskim igrama u Sydneyju, gdje je bio hrvatski rukomet prije
Červara, je li uopće postojao hrvatski rukomet od Atlante ( 1996. ) do
Portugala ( 2003. )? Gdje je bio Vlado Stenzel, spasitelj hrvatskoga
rukometa? Samo je Červar podmetnuo leđa u jednu bogomdanu reprezentaciju
usmjerio prema svjetskom vrhu, udahnuo joj pobjednički mentalit, dobili
smo ekipu koja samo Francuskoj, i to ne uvijek, gleda u leđa. Francuska
u Srbiji, na Europskom prvenstvu, nije ni prošla dalje, nije bila blizu
medalje, Hrvatska je zadržala kontinuitet uzevši broncu usred Beograda u
nenormalnim okolnostima, u uvjetima kada se protiv Hrvatske išlo čak i
laserom. .Izgubili smo od Francuske u Londonu isključivo zbog činjenice
da je Omeyer imao 19 obrana Alilović devet, tako se ne može pobijediti
momčad s kojom ste kvalitetno izjednačeni. Nitko ne bi mogao, ni Rudić,
ni Stenzel, ni Pleše, ni Ivkošić, ni Kuljiš, ni Pavić.
Najosnovnije pitanje hrvatskog rukometa je kako zaštititi igrače,
stručni stožer, od medijske oligarhije, glasnogovornika tajkunskih
parazita koji su pustošili ovu zemlju dok se do Splita putovalo tri
dana, trajektom preko Paga? Kako spriječiti oligarhiju da uništi
rukomet, kao što su uništili medijsku scenu u Hrvatskoj? Denis Kuljiš,
osuđeni krivotvoritelj, tvorac nekoliko fašistoidnih tekstova, čovjek
koji je iza sebe ostavio pustoš gdje god da se pojavio, sinonim je za
duhovnu obnovu Večernjeg lista, tiskovine koja posljednjih dana postaje
kopija tajkunskog monopolističkog kartela Nine Pavića, pridružila se
brojnim novinarima koji su se obrušili na hrvatsko savršenstvo u
Londonu. Ukoliko HRS ne bude smogao snage zaštititi rukometaše od
lešinara postoji realna opasnost da od rukometa lešinari naprave
košarku, što im je u krajnjoj liniji glavni cilj.
(pogled sa druge strane)