Evo ako smijem ja o akademiji u Austriji. Ja im malo više djece pa osim rukometaša imam i odbojkašice. Sin mi je upao na rukometnu akademiju, ali on tek kreće s početkom sezone, dok mi je starija kćer na odbojkaškoj akademiji. Ona se provodi u jednom sportsko obrazovnom kompleksu. Tamo se nalaze dvorane, vanjski sportski tereni, bazeni, menze, škola i učenički dom za djecu koja dolaze iz daleka. Sedam puta tjedno imaju treninge. Svog fizia, razno razne trenere, vikendom utakmicu. Ne igraju za svoje matične klubove, osim ako im se ne poklapaju utakmice. U tom slučaju mogu za vikend igrati i za akademiju i za svoj matični klub. Problem je s matičnim klubom, tu su treneri nezadovoljni jer ne mogu na treninzima pripremati igračice za utakmice. Ali akademija ja broj jedan i ima prednost ispred kluba. Sve im je lijepo i sve im je na nivou, ali nemaju taj sportski mentalitet. Jednostavno sport im nije bitan. Važnije im je otići brati gljive ili kod bakine prijateljice na rođendan nego na utakmicu ili trening. Dolaze im treneri iz selekcija, reprezentacija i vode treninge, te otprilike svakih 40ak dana provode testiranja i kroz njih prate razvoj i rast djece. Svaki put dobijemo rezultate testiranja i mi kao roditelji možemo također pratiti da li napreduju iz mjeseca u mjesec. Meni fora, ali ja nisam neki veliki stručnjak pa možda i nije svrsishodno. Uvjeti su im odlični, ali za razliku od hrvatske djece, njihova su katastrofa.