Ovaj rezultat ne bi trebao biti nikakvo iznenađenje. U kakvom smo sastavu započeli i kako smo utakmicu otvorili još smo dobro i prošli. U rotaciji vanjskih igrača imaš dečka koji trenira s prvom ekipom Nexea, povremeno igra (Moslavac), imaš dečka kojeg je Zagreb uzeo pod svoje i koji igra 50 minuta premijer lige svako kolo obranu i napad (Maganića) te A reprezentativca o kojemu ne treba previše riječi trošiti (Tokić). Sva trojica navedenih igraju napad i što je najvažnije mogu pokriti SVE pozicije u obrani i to kvalitetno. Pogodite tko starta utakmicu? Vito Salaj, dečko kojemu je jedina kvaliteta to što mu je pomoćni trener odnosno na ovom prvenstvu glavni izbornik njegov trener iz (sada bivšeg) kluba Cvetković. Napadački ništa, niti finte, niti šuta, niti lucidnosti, ništa. A obranu ne igra. Izbornik bi trebao objasniti svoj razlog zašto baš taj dečko započinje i igra najbitnije trenutke utakmice, kada mu je najveći rang igranja 2.hrvatska liga sjever, dok gore navedeni igrači igraju puno jače i kvalitetnije lige, neki i europska natjecanja. Dokle god je takvih zaštićenih, a ima ih u ovoj reprezentaciji i više od samo jednog, glupo bi bilo očekivati da se nešto promijeni. Nevjerojatno je da na utakmicama SVJETSKOG prvenstva idalje neki igrači moraju igrati, makar pod cijenu neuspjeha cijele reprezentacije.