Koliko god grubo zvučilo, nama je trebalo ovakvo jedno grubo prizemljenje.
Sada nebulozno zvuči ali ono srebro sa zadnjega EP je samo produžilo agoniju HR rukometa jer nam je zamazalo oči.
Imamo nerealna očekivanja od naše rukometne reprezentacije, tj da smo redovito na postolju. Medalje su redovito dolazile kada smo imali generaciju u kojoj je bilo 4-5 igrača koji su bili među 2-3 najbolja igrača na svojoj poziciji. A jedan od njih je bio tih nekoliko godina i najbolji na svijetu (Balić).
To je danas nerealno očekivati. Ali isto nije realno da nam Japan i drugi ala Japan svako malo prave iznenađenje. Da evo npr. druge top reprezentacije nakantavaju Tunis i riješavaju takve utakmice većom razlikom i u 40-oj minuti a mi se mučimo do kraja.
Od jakih reprezentacija jedino zadnjih godina dobivamo Norvežane. Od svake druge iole ozbiljnije gubimo redovito.
S toga kažem da nam je trebalo nešto ovakvo pa da krene sve iz početka na nekim zdravijim temeljima.
Prvo i osnovno, da igraju najbolji koji to jesu trenutno. Znači da ne bude svako prvenstvo 1-2 repa. Sada trenutno su to Šarac i Š. Ivić. Potonji je pozvan ovaj put. Možda bi i dobio šansu sada da nije ozljede, ne znamo to.
Mijenjati igru, odnosno napad. Imamo tri jaka imena na SV. Ali je očito da nam ta igra ne pije vodu. Svi se zbiju u sredinu i muka. Pa ako to ne ide, mjenja igru, zovi one igrače koji mogu ponuditi i drugu vrstu napada.
Nemaju ni Danci visoku šutersku vanjsku liniju koja razara sa 9 metara. Ali imaju napadačku igru koja je smislena za igrače koje imaju. Nisam protivnik Duvnjaka na LV i igre sa dvojicom SV. Ali očito mi to ne znamo, odnosno nemamo akcije za to. Pa dajte više prestanite sa istim pokušajima i očekivanjem boljeg rezultata.
Nadam se nekom novom i boljem početku.