Noka Serdarušić: ''Zapalio sam cigaretu i osjetio potpuni užitak''
U sezoni 1993./1994. Zvonimir Noka Serdarušić postao je trener Kiela. Otad pa do danas sa Zebrama je osvojio 17 različitih trofeja, a najvrjedniji je u zrak podigao protekle nedjelje osvojivši prvi put Ligu prvaka - najvrjedniji trofej u klupskom rukometu. "Naravno, ponosan sam i uživam u uspjehu", kazao je u razgovoru s njemačkim medijima 56-godišnji Mostarac, prenosi Dnevni list.
Prisjetio se teških trenutaka i pomiješanih osjećaja nakon velike pobjede nad Flensburgom. "Poslije utakmice s Flensburgom bio sam potpuno mokar, do gaća. Čim je utakmica završila, otišao sam u svlačionicu, malo se smirio, duboko udahnuo i zapalio cigaru. A nakon toga sam osjetio čistu sreću i užitak. Sada bih najradije odmah otišao na odmor, ali naravno to ne ide tako. Imamo još utakmica u prvenstvu Njemačke i još nema odmora", izjavio je Serdarušić.
Mostarski stručnjak u Kielu je ostvario karijeru koju će rijetko koji trener nadmašiti – u 14 godina koliko vodi momčad osvojio je devet naslova prvaka Bundeslige, četiri puta je osvojio Kup Njemačke, tri puta je podizao u vis trofej pobjednika Kupa EHF, tri puta je osvojio njemački Superkup, tri puta je proglašavan najboljim trenerom u Njemačkoj, a u proteklu nedjelju popeo se na vrh Europe.
"Raduje me što smo toliko postigli za tako malo vremena, i što sam cijelo vrijeme bio dio toga", kaže Serdarušić. I kao igrač veliki dio karijere proveo je u Njemačkoj igrajući za Kiel i berlinski Reinickendorfer, a 1984. kada je završio igračku karijeru, vratio se u rodni Mostar, gdje je otvorio restoran i dvije godine trenirao Velež, svoj matični klub.
"U Mostaru sam rođen, tamo sam odrastao, tamo su mi punac i punica. Osjećao sam u to vrijeme da tom gradu moram nešto vratiti. Igrao sam sedam godina u Bjelovaru, bio sam sportski gastarbajter u Njemačkoj, ali na koncu, mišljenja sam da pripadam Mostaru.
Kada sam se '84. vratio u Mostar nisam planirao biti trener, ali osjećao sam dužnost prema svom matičnom klubu Veležu, koji sam napustio kao mladić. Moj san je bio da o svom trošku treniram 20-30 dječaka, da ih osobno sponzoriram i pomažem u sportskom razvoju", podijelio je Serdarušić dio životne priče s njemačkim novinarima.
S novcem zarađenim u Njemačkoj otvorio je restoran u Mostaru. Nije planirao razvijati trenersku karijeru, ali ubrzo je shvatio da vođenje restorana nije za njega. Trenerski posao postao mu je opsesija. Poslije Veleža vodio je Mehaniku iz Metkovića (1986. - 1989.), a potom se uoči rata zaputio ponovno u Njemačku.
"Ja sam sportaš i shvatio sam da restoran nije za mene. Također, bio sam sto posto siguran da će na Balkanu izbiti rat i zaputio sam se u Njemačku. Bio je to novi početak za mene. Kao trener tada nisam bio poznat i nisam mogao birati gdje ću raditi, ali imao sam kontakte s Njemačkom jer sam tamo igrao i provodio gotovo svaki godišnji odmor sa ženom (Mirjana, op.a)."
Preuzeo je Bad Schwartau (1989.) kojeg je spasio ispadanja u treću ligu, 1990. došao je u Flensburg, a 1993. u Kiel, gdje je započeo njegov veliki uspon. U međuvremenu za restoran su mu nudili 350.000 maraka, nije ga prodao, a budući da je u ratu srušen, Serdarušić ističe kako je ruševinu dao za 30.000 maraka.
Kiel mu je donio puno sreće u životu, stoga je odlučio cijeli život raditi u tom klubu. I ne misli se zaustaviti na jednom trofeju Lige prvaka. "Osjećaj nakon osvajanja Lige prvaka vam je kao biti u braku. Kada je stvarno lijepo supruga se nada da će sutra biti još ljepše. A kada bi znala da je to gotovo nemoguće, otišla bi", slikovito je opisao Serdarušić.
"Veliki sportaši, poput recimo Borisa Beckera, nakon velikog uspjeha postali su još gladniji, željeli su nove pobjede. Isto tako, Bill Gates se nije želio zaustaviti kada je zaradio prvu milijardu. I ja sam željan novih pobjeda", istaknuo je mostarski stručnjak.
Posljednji tjedni bili su mu najteži u karijeri. Trofej Lige prvaka skinuo mu je veliki teret s leđa. "Nikada mi u karijeri nije bilo teže. Bili smo do grla u govnima. Dogurali smo daleko, a moglo se dogoditi da sve izgubimo. Momčad je bila desetkovana ozljedama.
Ali, nisam smio pokazati strah, morao sam širiti optimizam, iako sam, iskreno, sumnjao u osvajanje Lige prvaka. Zato ovaj trofej za mene i moje igrače ima poseban značaj i moram reći da obožavam ovu momčad", zaključio je Zvonimir Serdarušić. Na kraju razgovora potvrdio je njemačkim novinarima da planira cijeli život provesti u Kielu. dosada 17 trofeja s Kielom). Nema sumnje, nakon osvajanja Lige prvaka Nijemci će Serdarušića pokušati zadržati još duže.
sve prolazi sve se mijenja, idu dani idu godine, samo Zrinjski ostaje ponos moje Hercegovine