Reset-21 je napisao/la:
Trenerske kapacitete ipak do kraja nije sproveo treći od ovdje spomenutih, Ivica Obrvan. Mislim da je ključ njegove trenerske karijere bila ipak etapa u francuskom Chambery-ju, klubu koji je dotad pripadao vrhu francuske lige, a i u europskom rukometu bio je renomiran klub kojemu je bilo „pod normalnim“ doći do četvrtfinala Lige prvaka. Klub se srozao, a samim time i Obrvanova trenerska karijera kao da je pala u drugi plan.
Vidi cijeli citat
Obrvan je dosao u Chambery u trenutku kada je Chambery bio u jednoj od najvecih rezultatskih kriza u povijesti. Iz borbe za ostanak uspjeli su se kvalificirati u Europu.
Sve cetiri godine njegovog mandata u Francuskoj Chambery je uspjevao zavrsiti medju cetiri ekipe, sto je pored PSG, Nantesa, i Montpelliera mozemo reci uspjeh.
Jedne godine su igrali i F4 EHF kupa.
Tako da se ne slazem bas da mu je to losija etapa u karijeri, eventualno zandja godina gdje je vec sve bilo jasno da odlazi. Francuska je vec u tom trenutku pocela investirati ogromne novce, tako da je nastao jaki Aix, Toulouse, Nimes itd... Sve su to ekipe budgetom i kvalitetom jednake ili jace od Chamberya.
Ono sto je definitivno trebalo napraviti je dati repku Obrvanu odmah nakon odlaska Lina, jer kriteriji i izbornici koji su dosli nakon Lina su nakaradni. Zeljko Babic, Slavko Goluza, Hrvoje Horvat, sve su to izbornici koji svi skupa da spoje znanje i iskustvo nemaju koliko ima Obrvan. Covjek je sikaniran od HRSa i Zagreba cijeli svoj zivot, a definitvno je nas najbolji trener ne samo u ovom trenutku nego zadnjih 20 godina.
Ne zaboravite nasu zlatnu generaciju (Kaleb, Lackovic, Balic, Goluza, Metlicic, Dominikovic), onog trenuka kad su otisli iz Metkovica Hrvatska vise nije osvojila nijedno zlato, to dovoljno govori gdje su se uigrali i gdje se stvorila kemija. Linu kapa do poda za sve medalje i uspjehe, ali misljenja sam da je zlata trebalo biti puno puno vise.