Nekoliko zanimljivosti vezanih za ovo natjecanje općenito:
- Vipersu je ovo 4. final four lige prvaka, tko bi 2018. rekao da će nakon izgubljenog EHF Cup finala (koji je puno slabije natjecanje) od rumunjske SCM Craiove, napraviti ovakve podvige samo nekoliko godina nakon toga.
- s 3 naslova zaredom izjednačen je doseg Györa koji je imao identičan niz. Malo veći niz od 4 naslova imaju Hypo (prva polovica 90-ih) i 2 puta Spartak Kijev (prva polovica 70-ih i druga polovica 80-ih godina). Oba ta kluba danas nema nigdje na rukometnoj karti.
- Katrine Lunde je osvojila svoj 7 europski naslov (2 Viborg, 2 Györ i 3 Vipers) i izjednačila se sa Stankom Božović koja ima 7 s Hypom i Mariann Racz koja ima 6 s Hypom i 1 s Vasasom. Više od toga imaju dvije Ukrajinke; Nataliya Rusnachenko 10 naslova (3 Spartak Kijev, 7 Hypo) i Zinaida Turchyna s nevjerojatnih i nedostižnih za sva vremena 13 naslova s Spartak Kijevom
- Jana Knedlikova je osvojila 6. europski naslov zaredom, vjerojatno bi sada imala i 7 u nizu da nije otkazana nokaut faza LP 2020. kada je još bila u Györu koji tada nije imao dostojnu konkurenciju. Odmah nakon toga prešla u Vipers i potpuno pogodila, za razliku od Henny Reistad koja se zeznula otišavši iz Vipersa odmah nakon prvog naslova
- Reistad je najbolji strijelac ovogodišnje lige prvaka s 142 postignuta gola, ali to nije sezonski rekord jer je 1996./97. Natalia Morskova za Mar Valenciju zabila čak 150.
- sve 4 momčadi ovogodišnjeg final foura navodno mijenjaju trenere, mada je samo za Vipers potvrđena informacija; iz Vipersa odlazi Ole Gustav Gjekstad u Odense a dužnost glavnog trenera preuzima njegov pomoćnik Tomaš Hlavaty (valjda iz ispekao zanat), iz FTC-a nakon 16 godina odlazi Gabor Elek a dolazi Martin Albertsen, trenutni izbornik Švicarske, iz Györa odlazi Ambros Martin i preuzima reprezentaciju Španjolske, dok u mađarski klub treba doći Ulrik Kirkely iz Odensea, iz Esbjerga odlazi Jesper Jensen a umjesto njega dolazi Tomas Axner, trenutni izbornik Švedske.