Neki olako zaboravljaju Červarov mukotrpan i iznimno pedantan put kroz trenersku karijeru i "vide ga" kao samo onoga (nepotrebnog) čovječuljka koji se uvalio Baliću i dečkima. E pa Červar je izuzetno pedantan bio kao trener, prošao je mnoge selekcije - od školskih (amaterskih) ekipa na početku karijere u 79-ima u rodnoj Istri, do profesionalnog angažmana tamo, a zatim je na red došao rad u Austriji (kratko) i u Italiji gdje je ostavio neizbrisiv pečat. Talijanski klubovi i reprezentacija krajem devedesetih zaista su bili respektabilni i dokle god je Červar držao konce u svojim rukama, bilo je napretka i rezultata. A onda je na red stigao i hrvatski rukomet, tada je trener Červar zašao u pedesete godine života i s velikim trenerskim znanjem i umijećem koje je stekao kroz "manje" i specifične sredine - na redu su došli RK Zagreb (tada još Badel 1862. - taman je prestalo sponzorstvo), a nedugo zatim i reprezentacija Hrvatske. Lino je u tom desetljeću ispisao povijest - najljepše crte u povijesti hrvatskog rukometa. Naravno da su Balić i društvo bili ta neosporna super vrijednost. Ali zahvaljujući Červaru, svi ovi igrači su imali nevjerojatno mnogo samopouzdanja, stvorena je nevjerojatna atmosfera koja je naš rukomet održala pri vrhu sve do skoro današnjih dana (tek je ove godine Sigurdsson učinio ono što je Červar 2003.). Červar nije ni imao potrebe za '"bijegom" u inozemstvo kada je u vlastitoj zemlji imao, bolje rečeno, stvorio Dream Team. Ovo s HDZ-om je Lino shvatio kao još jedan vid promocije, odnosno mogućnosti promocije rukometa, ali duboko se razočarao, o čemu je ne tako davno govorio u jednom Podcastu ("HDZ je prevario..."). Nije njemu do politike, ali stalo mu je do razvoja i kontinuiranog napretka hrvatskog rukometa, hrvatskog športa...

Zato ga uz R. Rudića, Z. Dalića, držim ga najvećom trenerskom klasom u zadnjih trideset godina. 

Ne manjka Hrvatskom narodu budala poput vas, ajde vi nešto osvojite. Lino je svoje osvojio u više navrata. 

Gospodin Červar u dalje više nego aktivno prati zbivanja u svijetu rukometa. Bliži mu se 75. rođendan, no Lino se ne da...

Može se iščitati kako njegova novija razmišljanja idu u smjeru prilagodbi bržoj igri. Mnogi su mu bili zamjerili da forsira staromodan rukomet, tj. onaj rukomet koji je "zastario" prije 15 godina te da previše "pametnije" kada veliča svoju generaciju. Iako nije sklon run&gun stilu, vrijedi čuti što kaže.

Lino Červar za HR:

https://sport.hrt.hr/rukomet/cervar-rukomet-se-pretvorio-u-individualan-sport-12264932

Neki olako zaboravljaju Červarov mukotrpan i iznimno pedantan put kroz trenersku karijeru i "vide ga" kao samo onoga (nepotrebnog) čovječuljka koji se uvalio Baliću i dečkima. E pa Červar je izuzetno pedantan bio kao trener, prošao je mnoge selekcije - od školskih (amaterskih) ekipa na početku karijere u 79-ima u rodnoj Istri, do profesionalnog angažmana tamo, a zatim je na red došao rad u Austriji (kratko) i u Italiji gdje je ostavio neizbrisiv pečat. Talijanski klubovi i reprezentacija krajem devedesetih zaista su bili respektabilni i dokle god je Červar držao konce u svojim rukama, bilo je napretka i rezultata. A onda je na red stigao i hrvatski rukomet, tada je trener Červar zašao u pedesete godine života i s velikim trenerskim znanjem i umijećem koje je stekao kroz "manje" i specifične sredine - na redu su došli RK Zagreb (tada još Badel 1862. - taman je prestalo sponzorstvo), a nedugo zatim i reprezentacija Hrvatske. Lino je u tom desetljeću ispisao povijest - najljepše crte u povijesti hrvatskog rukometa. Naravno da su Balić i društvo bili ta neosporna super vrijednost. Ali zahvaljujući Červaru, svi ovi igrači su imali nevjerojatno mnogo samopouzdanja, stvorena je nevjerojatna atmosfera koja je naš rukomet održala pri vrhu sve do skoro današnjih dana (tek je ove godine Sigurdsson učinio ono što je Červar 2003.). Červar nije ni imao potrebe za '"bijegom" u inozemstvo kada je u vlastitoj zemlji imao, bolje rečeno, stvorio Dream Team. Ovo s HDZ-om je Lino shvatio kao još jedan vid promocije, odnosno mogućnosti promocije rukometa, ali duboko se razočarao, o čemu je ne tako davno govorio u jednom Podcastu ("HDZ je prevario..."). Nije njemu do politike, ali stalo mu je do razvoja i kontinuiranog napretka hrvatskog rukometa, hrvatskog športa...

Zato ga uz R. Rudića, Z. Dalića, držim ga najvećom trenerskom klasom u zadnjih trideset godina.