Nažalost, nije Sigma troll nego je čovjek u pravu.
Mi zadnjih 5 godina nismo vidjeli finale velikog natjecanja. Mi zadnjih 13 godina nismo vidjeli zlato. Odnosno jesmo u očima svih nas koji ćemo ih od generacije 2003. zauvijek smatrati herojima, pa nam je svaka bronca zlatnog sjaja.
Na osnovu čega nam je zlatnog sjaja? Trebalo je biti puno više zlata i finala s obzirom na reprezentacije kakve smo imali. Ali je sve sustavno uništavano radi rado raznih interesa. Krenuvši od pomlađivanja reprezentacije i tjeranja Metličića, Špoljarića, Dominikovića, Balića te na kraju Vorija, pa sve do biranja izbornika na osnovu veze politika-Gobac ili na osnovu kumstva.
Ekipa koja je u jednom trenutku imala Balića i Duvnjaka u momčadi, koja je imala Peru i Kopljara, Džombu i Zrnića, Vorija i Sulića, Lackovića koji može zabiti sa 14 metara i u zadnje vrijeme Štrleka koji može zabiti iz nemoguće situacije je zaslužila više. Zaslužila je više trofeja, koji su zbog gore navedenih interesa propušteni. Od trenutka kada je Slafko zasjeo na klupu, sramotno je što barem nismo ušli u jedno prokleto finale. Čak se i ne sjećam polufinala u kojem smo bili blizu. I sve zbog krivih odluka sa klupe ili vrha. Zadnji i najsvježiji primjer je zadnje polufinale protiv Španjolske. Imaš Stevanovića koji je obranio nemoguće protiv Poljske, a ti izjavljuješ stavio sam Alilovića jer ne vjerujem da Stevanović može braniti tako dvije utakmice. Što to govori igraču?
Na ovom prvenstvu se nastavila tradicija neogiravanja napadačkih akcija. Pa mi izvedemo jedno jebeno križanje u napadu. I hoćemo višak? Kako da ne.
Mi smo jednog Domagoja Duvnjaka pretvorili u obrambenog specijalistu, dečko koji uz Hansena i Karabatka spada u onaj najviši vrh svjetskih vanjskih igrača, na početku utakmice, kada se mora stvoriti prednost i početi lomiti protivnika, mjenja Karačić. Horvat nije dobio ni jednu pravu priliku, a zaslužio ju je, pogotovo ako, budimo realni, znamo da će Čupku zadrhtati ruka na važnom udarcu. Vorija, koji je do sada bio prvi pivot jednog od najjačih svjetskih klubova je zamjenio Kozina. Ivić isto tako nikad nije dobio pravu priliku, a čovjek je izvodio čuda i čudesa na golu Zagreba. Neovisno o tome u kakvoj je formi, ja bi ga osobno uvijek vodio jer je jedan od rijetkih golmana koji je u stanju sam preokrenuti utakmicu.
Na kraju svega, nakon smjene Slavka Goluže, nama su se nudili Noka Serdarušić i Veselin Vujović. Jedan je preuzeo najskuplji klub na planeti, drugi je napravio nevjerojatne stvari od Zagreba i rušio PSG, Kiel i slične.
Mi smo odabrali Željka Babića. I baš zbog tih svih činjenica imamo pravo biti ogorčeni i razočarani, imamo pravo misliti da smo napravili premalo i upropastili genracije.
Ali svejedno, nakon svega, još uvijek ću pojesti sve nokte kada god budemo igrali, čupati kosu i vikati na TV. Dobit ćemo Argentinu vjerojatno, ali ako se nešto drastično ne promjeni... Jadna li nam majka sa Francuzima i Dancima.
[uredio Ivek! - 09. kolovoza 2016. u 00:15]