Svaka čast ovoj temi

što je pored Toskića i Terzića (čija je pojava toliko moćna da zasjenjuje rukomet kao sport) dogurala do druge strane...
Francuzi će lagano nazadovat, bar mislim... Anquetil više na leti kao
prije, Guillome Gille nije Richardson, a Dinart je izumrla vrsta u
rukometu, barem kod sudaca, hvala Bogu (evo problema za Vujovićevu
obranu)... Meni je žao što više nema reprezentacije koja igra barem
približno kao Švedska koja je godinama harala, brz protok lopte u
napadu, pokretljiva obrana i kontre, ta ekipa se služila šutom izvana
samo u ekstremnim slučajevima kod ruke u zraku, ili kad ne bi nešto
drugo uspjelo... Jedan Staffan Olsson koji je bio desni vanjski je bio,
blago rečeno, prosječan šuter... Sjećate se, to je bila postava
Svensson, Olsson, Wislander, Lovgren, Hajas, Thorsson, Lindgren...
Poslije su značajnije role dobili Vranješ, Andersson stariji itd...
Danci imaju potencijala da uspješno naslijede tu školu, ali ne
vjerujem... Boldsen, koji igra najvažniju poziciju u sedmorki, više se
angažirao oko rasprave sa sucima umjesto da skine koju kilu, a nemaju
ni približno pokretljivu obranu... Naša reprezentacija je uvijek (i ona
Čavarova i ova Balićeva) igrala na imaginaciju, bez šablone, u obadvije
naše slavne generacije nije bilo mjesta gdje nismo vrhunski (sjeća li
se neko Jovića iz Atlante, nije mu bilo ravnog pivota na svijetu),
šteta samo da je smjena generacije trajal tako dugo - 5 duuugih godina
smo se praktički sramotili po svijetu, a rukomet je čamio u totalnoj
medijskoj kmici.
Te Šveđane je bilo milina gledat. Al, kao što danas teniski romantičari
tuguju za servis-volej igračima starog kova (slučajno ili ne, također
je jedan Šved bio jedan od najuspješnijih realizator ovog stila igre,
znate o kome se radi), tako je danas izmro obrana-kontra filozofija u
rukometu (da tako to nazovem)... Pa sjećam se da je jedan Lovgren trčao
kontru bolje od većine današnjih krila, iako mu pozicija u obrani nije
baš najpovoljnija za kontru (jer nije imao kosi trk poput krilnih
igrača).