Pearl Jam je napisao/la:
S Petrovićem je problem bio život izvan rukometa. Kad netko od mladih dođe u novu sredinu i novi grad, onda bi bilo dobro da je s njima i netko od roditelja. Ali naravno to nije lako izvedivo u stvarnosti.
Mladi vole izlaske, ništa sporno, ali problem nastaje kad se pretjera. Osim treninga, igrače treba educirati i oko prehrane. Jaganjac je jako pazio kako se hrani.
Često sam gledao Nexe 2, Matko i Ognjen su se izdvajali, ali nisam mislio da će i u Europi imati ovakvu ulogu. Je li to bilo planirano ili je bio splet okolnosti, ne znam. Možda oboje.
Matko je dečko koji se nikad nije štedio, borben, igrao je sve 3 vanjske pozicije. Izuzetno mi je drago što je dobio pravu priliku u prvoj ekipi.
Ognjen je više napadački nastrojen, nekad forsira, ali ne bih rekao da je sebičan. Ponekad mu nije bilo lako u 1.hrl sjever, doživljavao je određene provokacije, ali dobro ih je podnosio. Ima samopouzdanja.
Osim njih, isticao se i Karlo Jurić koji je zaglibio zbog nekih problema, ali vidim da sad dobro igra u Varaždinu, trenutno je četvrti strijelac lige. Njemu je isto kao i Petroviću trebao netko tko bi ga usmjerio u određenim situacijama.
Vidi cijeli citat
Potpisujem da su uvjeti rada važniji od same Arene, ali problem Nexea je puno dublji. Suradnja s klubovima iz Slavonije praktički ne postoji ili je čisto formalna, bez jasne strategije razvoja igrača. Primjeri Javorčeka i Šarića to najbolje pokazuju – otišli su jer u Nexeu nemaju perspektivu, a ni u Osijeku zasad ne dobivaju ozbiljne minute. S druge strane, Jakov Ćurak je tipičan primjer igrača koji bi logičnije rastao kroz jaču sredinu poput Osijeka, a ne da se prerano “potroši” u Nexeu bez jasnog plana.
Posebno je važno naglasiti da spomenuti nositelji igre nisu domaći dečki. Matko je bio prepoznat kao vrhunski talent od malih nogu i njegov iskorak nije rezultat sustavne Nexeove škole rukometa, kao ni kod Cenića, Jaganjca, Kuzmanovića, Petrovića, Jurića i ostalih koji su došli već formirani ili poluformirani. To neće biti slučaj ni s Ćurkom ni s drugima koje se dovodi sa 16–18 godina.
Najveći problem je što Nexe godinama nije izgradio jasan put za vlastite mlade igrače. Talenta je bilo i doma i izvana, ali do Matka i Cenića nitko nije dobio ozbiljnu priliku, a i oni su je dobili više stjecajem okolnosti nego kao rezultat dugoročnog plana. To jasno pokazuje da škola rukometa ne ide naprijed, nego unazad, i da se posljedice toga već vide. Bez fokusa na domaće dečke i stvarnu suradnju s klubovima iz regije, Nexe će sve teže opravdavati status razvojnog kluba.
