Nisam nezadovoljni igrač, već nezadovoljni navijač RK Poreča.
Pratim RK Poreč od trećeligaških dana kada su momčad vodili Subašić, Turković, Brčić (slavno pljuvanje protivničkom igraču u usta (Zamet II), udaranje protivničkog igrača glavom u glavu (Kvarner)...još mi uvijek nije jasno kako taj čovjek nakon toga može prismrdit klubu, a kamoli vodit prvu ekipu), Galijot, Vujić, Ilić, Zovko i sad opet Brčić. Pratim uspone i padove ovog kluba i ne prdim u prašinu. Ova je mlada ekipa, ukoliko se sa njom radi na pravilan način, trebala dići individualnu kvalitetu za nekih 15%, a samim time i nivo igre u odnosu na drugi dio lanjske sezone. A mi što vidimo, vidimo totalnu bezidejnost na bazičnu 6-0 obranu i 1 gol u 23 minute igre. Nije li to sramota?! Naravno da je, raspišimo natječaj za trenera, koji će mlade igrače naučiti rukometu, a ne samo izvlačiti instinkt u granicama rukometnog znanja kojeg su do sada naučili.