Evo da malo ozivimo ovu temu...
Dakle, da izvijestim da se prošla dva vikenda u Galvestonu zaista igrao rukomet na pijesku, te da je Kontesa Nera, doduše u dosta okrnjenoj postavi, bila prisutna.
Prvi vikend, od 3. do 5., se trebao igrati turnir, Galveston Island Shootout. No, prvo je uragan Katrina mnogim ekipama poremetila planove o dolasku, što zbog nereda koji je napravila a što zbog toga što su cijene benzina, a i aviokarata dosta naglo skočile ovdje. A onda je noć prije turnira jedan igrač iz Houstona poginuo na motoru, a jedna cura iz Washingtona ostala u bolnici u kritičnom stanju... i to je rasteplo bilo što što je moglo ličiti na neki organizirani turnir. Na kraju je organizacija utakmica spala otprilike na nivo kad se "iza zgrade" igra graničara; izaberu se kapetani i na par-nepar biraju igrače za svoju ekipu. A na turnir su došli čak i izbornik američke muške reprezentacije i njegov pomoćnik, koji je trebao biti i sudac kao jedini IHF sudac u SAD. No nama kao "osvjedočenim rukometnim zaljubljenicima" je bilo super da se uopće igra rukomet pa smo se natjeravali po tom pijesku svako jutro i kasno popodne.
Ovaj prošli vikend se igralo samo jednom, u subotu popodne, i to nakon komemorativnog skupa za poginulog Carlosa. Igralo se samo jedno "poluvrijeme" dugo jedno dva sata, muški protiv ženskih
, u biti čisto kao memorijalna utakmica, gdje se rezultat nije ni brojao. Kontese su bile i ovdje prisutne, jer im je otpalo otvoreno prvenstvo Kanade u Vancouveru koje je trebalo biti ovaj vikend, ali je otkazano zbog nedostatka sponzora, pa su ostale u Texasu.
Inače što se same igre tiče, jest vrlo interesantna, samo za razliku od običnog rukometa ovakvi rmbavi ko ja su hendikepirani... to je više igra za "lepršave" tipove. Jer što to meni vrijedi kad se dignem s "pola igrališta" (jer na pijesku 9m je otprilike na pola igrališta
) i dam gol kad se to broji samo za jedan, a onda odma golman baca preko cijelog igrališta na gol i to se broji za 2 za protivničku ekipu... ili da ne spominjem one piruete koje se isto broje za dva, baš ni to nije za nas "teretne"... jednu sam uspio izvesti nakon par sati proučavanja jedne oviše Kontese kako ona to radi... tu je ovaj pijesak odigrao određenu pozitivnu ulogu jer je puno manje bolilo kad sam se polomio pri tom nego što bi na parketu -- doduše, da sam se prosuo po parketu onda vjerojatno ne bi još ovoliko dana imao parket među zubima...
Eto toliko o tome... do nagodinu, nadam se, kad će se valjda imati puno više sreće sa 3. godišnjim Galveston Island Shootoutom. Možda osim Kontesa uspijemo vidjeti i gorespomenuto Zlatno Mudo
ili još koju drugu ekipu...
Kontesama inače pozdrav, mislim da su upravo sad po aerodromima na putu doma; baš su dobra ekipa, svi od predsjednika i trenerice do igračica... učlanjujemo Kaubojčicu odma u klub.
I am going to space, and when I come back I have to pick up poodle crap.