u portugalu je ekipu vodio zoran kurtes, a on je tad bio trener partizana i pod vvelikim uticajem mome mandica

znas ko je moma mandic, da ti na objasnjavam

uglavnom, kod nas u reprezentaciji imaju samo 2 igraca iz juniorskih ekipa koje su bile prvaci i vice prvaci evrope,

sta reci

 @ Dejan,

Cipurkovic i dalje brani za Konjuh Namjestaj iz Zivinica, mislim da mu je sada 42 godine. Jasmin Kovcic, imam informaciju da je on izvrsio samoubistvo prije desetak godina. Mora da se sjecas i Mileta Mijacinovica (lijevi bek) koji je 1970 godiste, on bi trebao da igra za neki klub u Sloveniji sada, a takodje i pokojnog Ibrahima Baskana (ne mogu se sjetiti prezimena, da li Nurkic), igrao je pivota.

bas me zanimalo pa sam virnuo na ihf sajt evo sastava iz svice:

kakav je samo igrac bio portner.

po meni daleko najbolji i najstandardniji igrac tog vremena

 ona je liga bila jaka

metaloplastika

slogabosnaprevoz

borac

proleter.pelister.crvenka,medvescak

al nema nista prije mog partizana bjelovara prvaka europe 1979 na celu sa jurinom,basicem

i moje karlovacke dvorane u kojoj su igrali sve domace utakmice

Početkom sedamdesetih godina u Jugoslaviji, ali i cijeloj Europi, bilo je nemoguće spomenuti Bjelovar, a da pritom sugovorniku misli nisu odlutale na rukomet. Naravno takve reakcije nisu bile čudne jer u tim trenutcima rukometaši ORK “Partizan” pronosili su ime i slavu svoga grada diljem Europe i bili njegov najpoznatiji i najpriznatiji “proizvod”.

Rukometna zaraza Bjelovar je zahvatila početkom pedesetih godina ovog stoljeća. Postojala su tada dva kluba ("Srednjoškola" i Slaven") no to je bilo premalo da bi svi zainteresirani mogli zaigrati. Iz tog razloga odlučeno je da se osnuje novi klub. Klub je dobio naziv “Partizan”, a kao datum njegovog nastanka uzima se 26. veljača 1955. godine.

1957. godine “Partizan” ulazi u prvu Saveznu Jugoslavensku ligu i odmah osvaja naslov prvaka države što je bio pravi uvod u ono što je slijedilo sljedećih dvadesetak godina. U tom razdoblju u Bjelovar je devet puta stigao pobjednički pehar namjenjen prvaku države i tri puta “Partizan” je bio osvajač nacionalnog kluba. Uz domaće uspjehe “Partizan” je često bio i u završnicama Europskih natjecanja. Tako je u dva navrata bio finalist Kupa prvaka (1962. i 1973. godine), a jednom je i osvojio ovaj najprestižniji klupski trofej (1972. godine). Dva puta su bjelovarci dogurali i do polufinala Kupa prvaka, te su jednom bili zaustavljeni i u polufinalu Kupa kupova .

Nažalost u sezoni 1979./80. “Partizan” završava na pretposljednjem mjestu i na taj način nakon dvadeset i dvije godine po prvi puta napusta prvoligaško drustvo. Od tada, pa sve do danas rukometni Bjelovar nikako da se vrati na stare staze uspjeha. Međutim unatoč trenutnim problemima u Bjelovaru sigurno nikada neće umrijeti rukometno srce, nikada se neće ugasiti ljubav bjelovaraca prema ovom sportu. I nesumljivo je da će u budućnosti Bjelovar opet imati prvoligaša, te da će opet biti prisutan na Europskoj rukometnoj karti gdje mu je nesumljivo i mjesto. A garancija za ovakovu tvrdnju rad je s mladima koji nikada u Bjelovaru nije posustao što je vidljivo iz odličnih rezultata koje svake godine ostvaruju kadeti i juniori.