omeyer je napisao/la:
PetarKružić je napisao/la:
E pa u Karlovcu je princip takav da recimo najbolja djeca iz RŠ idu u RK Karlovac, ona koja se tu ne mogu izboriti za status idu u recimo Dubovac koji je druga ekipa po rangu i onda dolazimo do zupanijske lige koja je na kraju svirala i svi klubovi iz te lige su zadovoljni da dobiju ikoje dijete da igra za njihov klub.
U Rijeci se zna da je Zamet broj jedan po rangu i da je vecini djece cilj zaigrat za Zamet.Isto tako zna se i da su Pecine najnizi rang i da kod njih dolaze djeca koja ne uspiju u drugim klubovima. E sad...problem na rijeckom podrucju se javlja jer nema tog kluba drugog po rangu. Malo bi Kvarner u prvu ligu, pa malo Kozala, pa se onda javljaju Matulji. Jednostavno mislim da bi trebali postici neki okvirni dogovor za dobrobit i napredak djece. Cuo sam nesto da su Zamet i Kozala krenuli u tom smjeru ali ne znam dali to funkcionira.
Vidi cijeli citat
Dragi Petre, nije baš to tako u Rijeci. Nije istina nikad bila i niti će biti da je svakom djetetu cilj zaigrati za Zamet, već je recimo u mlađim dobnim skupinama nekoj djeci gušt pobijediti Zamet. Čist primjer je Antonio Pribanić-Armada koji je potekao u Kvarneru, pa preko Poreča i Bjelovara igra ligu prvaka u Pick Szegedu, a u Zametu su ga gledali kao škart robu, pa dečko sad lijepo zabija Zagrebu u ligi prvaka.
Vidi cijeli citat
Dragi Omeyer, sad ja tebe moram ispravit i uputit u neke stvari. Vasoj djeci nije cilj u mladim dobnim skupinama igrati za Zamet jer jos nisu svjesni sto je bolje za njihov razvoj i normalno je da djeca zele uvijek pobjedit pogotovo kad ih treneri dodatno napaljuju.
Antonio Pribanic je moj dobar prijatelj i bivsi suigrac i reci cu ti nekoliko stvari i o njemu. Decko niskog rasta, ali izrazite spretnosti, koordinacije i osjecaja za utrcavanje u prostor (sad i velike fizicke snage). Taj decko je bio je bio treci- cetvrti pivot u Kvarneru (ne svojom krivnjom, bile su to jako duboke klubske igre). Ispred njega su bili redom Dubic, Kuran i Mesic. Decko je dosao u Senj gdje je poceo igrati, trenirati ekipno i individualno. Nakon toga odlazi u Umag pa u Bjelovar. Zamet ga nikad nije posteno niti kontaktirao a kada je decko postao vrhunski pivot onda je bilo kasno.
Decko je "zrtva" lose Kvarnerove politike i spore reakcije Zametove struke. Eto u njegovom slucaju to ispada "preko trnje do zvijezda".
