Bilo bi jako dobro da čitaš s razumijevanjem, onda ne bih morao dva puta objašnjavati.

Dakle, netko je počinio zločin. Policija ga je uhitila. Sud ga je kaznio. Odradio je svoje vrijeme u zatvoru ili platio što treba. Je li njegov život ovime gotov? Treba li on do kraja života isključivo raditi fizičke poslove da bi osigurao egzistenciju, kao što ti kažeš? Jadna mu je ta egzistencija kad cijeli dan samo smije kopati kanale i odvoziti smeće... Ja se iskreno nadam da to ne misliš jer ako je tako, onda žali Bože svih tvojih moralnih i etičkih načela jer ovime pokazuješ da nemaš niti trunke čovječnosti.

S druge strane, s našom djecom rade velikim dijelom krasni treneri s manje ili više rukometnog  znanja, ali sam se i nagledao takvih ljudi da bih prije poslao dijete u školu u remetinečki zatvor nego njima na trening. Psovanje, vikanje, prijetnje, fizičko obračunavanje sa suparnicima ili sucima i općenito divljačko ponašanje prisutno je kod previše trenera, a nažalost moglo ga se vidjeti i na turnirima u mini-rukometu. Takvim ljudima je možda mjesto u sportu? Nije, ali ni 100 crvenih kartona, ni tisuće kuna sankcija, ni bilo što drugo ih već godinama ne izbacuju iz sporta. E, ali ako je netko bio osuđen (možda zbog prelaska na crveno, možda zbog utaje poreza), njemu treba zabraniti svaki pristup sportu jer će on pokvariti nečije dijete zato jer je ranije napravio nešto loše.