Ne bih se složio, mnogo puta sam na sasvim slučajan način doznao za neko pravilo, a zajedno sa mnom i moji suigrači, često i trener. I čak mi se nakon puno godina karijere događalo da otkrijem nešto novo. A mislim (tj. barem se nadam) da većina sudaca poznaje pravila, tj. uz ono što su naučili kao (dobri ili loši) igrači dobiju kvalitetnu podlogu u pravilima. Uostalom, uzmi pitanja sa stranice Udruge sudaca, podijeli ih igračima u ekipi i reci poslije ovdje koliko ih je imalo manje od 3 greške.
E sad, ono na što ti ciljaš i gdje se slažem je da nije isto poznavati pravila i primjenjivati ih. Možda neki suci i znaju što je pravilo koraka ili prednosti, ali (još) nisu dovoljno uigrani, utrenirani, nemaju dovoljno dobro zapažanje da bi ga kvalitetno provodili.
No, ono što je bitno je da suci nisu tu baš potpuno "da provode pravila" nego da "vode utakmicu" u okvirima pravila. Mislim da je besmisleno na +20 igraču slabije momčadi odsuditi korake ako je napravio jedan, jedva vidljivi, korak viška. Strogo gledano, to ne bi bilo po pravilima, ali takvu situaciju nitko od protivnika neće zamjeriti, a taj igrač će biti sretan jer je zabio gol. Naravno, ovo je pomalo glupav primjer, ali poanta je da nije dobar sudac onaj tko se slijepo drži pravila nego onaj tko osjeti utakmicu i pojavljuje se samo kad je to nužno potrebno. Najviše sam mrzio kada se cijelu utakmicu samo čuje suce kako zvižde kao da pokušavaju istjerati vlak s postaje, a utakmica je kao uspavanka...