pokusat cu dati odgovor, ne kazem da cu uspjet i/ili da je ispravan

covjek (generalno, ne nuzno babic) koji vjeruje, to je bitno, ne koji ne vjeruje, znaci iz tog kuta treba gledati....osjeca da je njegov trud naplacen kada uspije, doduse ovo osjeca i covjek koji ne vjeruje, ali onaj koji vjeruje uviek Boga stavlja ispred sebe i njemu pripisuje zasluge radje nego sebi, pa ga stoga i hvali, odnosno zahvaljuje mu...to je jedan vid poniznosti, ne znam kako bi to drukcije nazvao.

znaci ne radi se tu da Gospa navija danas za hrvate ili sutra za norvezane ako nas pobiede, nego je babic jednostavno, na stranu sada njegovo rukometno znanje/neznanje, jedan pobozan i bogobojazan covjek koji ce sebe cak i u situaciji kao juce staviti na posljednje mjesto ili cak reci da je on nebitan u cieloj prici...cervar bi u jucerasnjoj situaciji bio pun sebe, samodopadan, docirao kako je maestralno pobiedio...ovo je jedan drukciji pristup iz kojega se moze nauciti da covjek moze i bolje od toga

sto se Boga i Gospe tice ne vjerujem da gledaju rukometno sp, imaju oni vaznijeg posla