xavice je napisao/la:
Zahvaljuje li on to svojoj dobroj procjeni, Isusu, Allahu, Međugorju ili nečemu osmom je savršeno irelevantno. Bitno je da lik zna znanje. A moja je teza, kako god prošli dalje, da itekako zna. Pobrojite koliko smo u zadnja tri turnira stvorili šuteva sa 8-10 metara, a koliko prije toga. Stepančić, Mandalinić, Šebetić, manje-više jednolični igrači osim ako im ne iskreiraš šut gdje su fantastični, i to odlično koristimo. A ne kao pod Golužom u napadu gdje se Dule trsi 60 minuta i radi sve, pa kad padne kreaciju igre u svoje ruke preuzima Buntić ili Kopljar. I sad pogledajte koliko puta sedmi igrač u tome pomogne jer im zabetonira bekove uz crtu. I frajer to radi u zadnjoj minuti s plus jedan, toliko u sebe vjeruje! Nema panike, postoji jasna ideja, nekad neće uspjeti ali ona je tu!
Vidi cijeli citat
to je istina, kod Goluze je napad na postavljenu obranu bio misaona imenica... kod Babica je to puno bolje, sto god rekli strucnjaci koji kazu da Cindric ne razigraca (decko u vrhu asistenata SP, uz Sagosena najbolji srednji vanjski SP-a) samo sto je problem bila realizacija, bar po mom misljenju... prvo strah mladih igraca, konacno je Mamic pustio ruku, ja znam sta on ima u ruci jer ga pratim od kadestkih dana. I konacno... slicno u ruci ima i Seba, samo sto je kod Sebe problem kretanje, noge, on nema pravilan zadnji korak i izbacaj, Vujo mu je to dosta popravio ali nakon ozljede se jos trazi.
Ljudi se ismijavaju nasim mladim igracima, a imamo zapravo vrhunske igrace kojima samo ttreba malo vremena i iskustva. Ovdje je nas par hvalilo Cindrica kad mnogi nisu znali ni tko je to, decko je odavno pokazao kakav je igrac, samo mu je trebalo malo iskustva i bice on jos bolji. Stroj od igraca.
Meni osobno Babic ne lezi jer ima neke stvarno cudne poteze... ali dok ide, jebiga, moras mu cestitati. Ima ovdje i naseg dispeta, kad nas svi otpisu onda proradimo... sad se svi valjda bojimo euforije i pucanja protiv Norvezana. To su nase boljke, realno.
Sad ce valjda i taj psiholog nesto uraditi na pripremi. Nadam se da nije doslo do emotivnog praznjenja, ako i je sreca je da se polufinale igra tek u petak. Imaju tri dana da se napune baterije.
Ako momcad nastavi igrati ovako, onda cu morati bar ja osobno, napisati oprosti mi Babicu. Oni se dizu iz utakmice u utakmicu, to cekamo jos od... odkad. Pravilno dizanje forme i tajming. BAr se nadam.