U Danskoj, Svedskoj, Norveskoj i Francuskoj u 16 su najbolji koje u ovom trenutku imaju, nije Dinart kriv sto je francuskoj reprezentaciji Karabatic (njihov najbolji strijelac iz igre i asistent na "Euru") pola momcadi, bilo je naivno ocekivati da ce Francuzi do zlata, jer su se mucili kroz cijeli turnir, njih je prosle godine Karabatic  (9 golova, 6 asistencija) odveo do bronce protiv Danaca.

dobar je i predsjednik saveza Hanning. kaze sinoc na ARD-u prije tekme da je siguran /total uberzeugt/ u zlato

jer imamo 'najjacu obranu turnira',a ''sanse u finalu su kao sto znamo 50-50'

uracunao on vec finale

uopce nisu nista bolji niti od nas a oni poletjeli na zlato

razbili ih Norvezani s pol snage

Krokodilica ja nisam kritikuvao Dinart za izbor igraca nego kako vodio ekipu.. Ozbilan savez ne dopusta neiskusan trener da uzemi repka takav pasao zasluzis nakon gdinbama dokazivanje. Nie fer prema ostale trenera u Francija.

Coveku ima bolji roster nego stas Onesta imao. a 2 godine to ne lici na nista.

Kako je bre moguce da 16 zvezdi izgledaju ko amatera protiv brazil, nemacke, rusija, hrvatska i danska ????????????????????

Nemci imao daleko bolji napad u Polska i Rio pod Dagur-a, takticki puno vise spremni. Do trenea je. Da nisu zadrzio Dagura do ova SP u kuci i OI je nesvatlivo. Nisu se spremio kako sta treba za ovo SP jedan osnov za dobro spremanje je dobar dokazan selektor a nemci vodi anonimac za kojoj ni nemci nisu cuo. Da ne valja sa Prokop-a vido saveza jos u Hrvatske 2018. A nisu ispravio greska.

Stefane, zvijezda se postaje u reprezentaciji, jedini koji je pokazao talent je mladji Richardson, oni nisu osvajali zlato s tom generacijom u juniorima, kako onda ocekivati da ce osvojiti sa seniorima.

Zvezda mozda da postanis i u klubski rukomet.

Sutra dobivamo nov svijetski prvak, ni Danska ni Norveskla nie SP osvoio.

Broj tituli:

1.Francija 6

2.Svedska 4

3.Romunije 4

4.Rusija 3

5.Nemacka 3

6.Spanija 2

7.Hrvatska 1

8.Cekoslovacka 1

9.Yugoslavija 1

Ja bi rađe da je i naš predsjednik (a i onaj do njega nepoznate funkcije koji vedri i oblači) isto takav, a ne da nam je cilj proći grupu, kvalificirati se za slijedeće prvenstvo, osigurati kvalifikacije za Olimpijadu...bla, bla.

Pristupom kakav ima naš vrh ispada kao da su naši igrači limitirani a vrhuška si radi alibi za eventualni neuspjeh. Onda uvijek mogu reči: pa to nam je bio cilj....nismo nikome ništa obećavali

Pozdrav svima.

Izmedju Sigurdssona i Prokopa je ogromna razlika u kvaliteti i to je očitno kad pogledamo objetkivno stvarnost.

Sigurdsson je nasljedio momčad koja se nije uspijela kvalificirati (!) na SP i od nje napravio Europskog prvaka te osvojio bron na OI u Riu. Ono što su Sigurdsson i stručni štab uspjeli napraviti u Poljskoj je čisto sportsko čudo i jedan od gradiva za učenje šta znači psihologija u sportu.

Još uvijek pamtim sječanj 2016 kad je praktički cijela prva sedmorka "otpala" i Dagur je turnir počeo praktički sa (tada) relativnim anonimcima koji su glatko izgubili prvu utakmicu protiv Španjolske a onda gubili i prvo poluvrijeme protiv Švedske te bili na korak do ispadanja (zvučni poznato iako je prošlo 16 godina...). Drugo poluvrijeme Sigurdsson postavi kombiniranu 4-2 ili 3:3 obranu koju Njemačka nikad ni u snu nije odigrala, dobije na tu kartu Švedsku i ono što sljedi je čisti i klasični dokaz da glava u sportu uvijek odlučuje, jer ona ekipa kao da se kroz noć promijenila u neko mašino i počela gaziti sve pred sobom. U finalu su Španjolcima dozvolili 6 pogodaka u 33. minuta igre i potpuno dominirali a tek 13 dana prije bili so potpuno nemoćni protiv identičnog protivnika.

Na OI u Riu su isto igrali sjajan rukomet i samo slučaju nesreče, kad je Narcisse u posljednim sekundama izvukao onaj sretan pola šut dolgo-nisko iz desnog vanjskog nisu išli u finale OI. Nisam nikad bio neki fan njemačkog rukometa, ali ono što su ti dečki igrali pod Sigurdssonom je bila poezija. Ovakvu kohezivnost, mentalnu snagu, samouvjerenost igrača te disciplinu rijetko sam vidio i zato su bili tako uspiješni.

Koja je sad realna slika Njemačke? Ona samouvjerena, drska, avangardna i pobjednička Sigurdssona ili ova, koja praktički i ne spada između 6 najboljih ekipa po kvaliteti igre i svodi sve na neku "tučnjavu" i "pressing publike"? Vidjet ćemo u budučnosti ali sigurno je da je ovo dokaz kako je zapravo trener bitna karika u kolektivnom sportu i da ona naša poznata "sa ovakvom momčadi bi i ja osvajao trofeje" apsolutno ne valja.

Osim toga, Dagur je Njemačakoj ostavio mladu, potentnu i kvantitativno "široku" generaciju puno sjajnih talenata, sa top3 vratarom Svijeta te izraženim pobjedničkim mentalitetom. Ma praktički sve je pustio "na pladnju" sledečem izborniku i trebalo je to samo voditi dalje te uvjesti možda minimalne korekcije u skladu sa vizijom novo izbornika. Jer funkcioniralo je apsolutno sve.  Oni koji rade u sportu dobro znaju, kolika je razlika izmedju izgraditi kvalitetnu momčad od temelja, od početka i sa njom rasti (izuzeztno težak posao) a koliko je lijepo doči na "napravljen ručak" kad ti netko napravi selekciju, uigra momčad, digne ju taktički, tehnički, psihološki etc. 

Koliko znam, Sigurdsson je napustio Bad Boyse  zbog obiteljskih razloga (pola godine provede na Islandu i tek pola u Japanu) mada i onih 700,800 tisuča Eura po sezoni uz potpuno opušten rad bez pritiska i reflektora sigurno ima svoj čar heheheh.

Ovdje se vidi koliko je u stvari bitan trener i koliko je važan odabir pravog čovjeka.

Prokop...? Vodio Leipzig dvije godine i postao izbornik.

Ako se gleda meritrokracija, onda bi prije trebao biti (da ne spominjamo svjetskih klasa trenera) i jedan Wandschneider (Wetzlar) koji je sa malim klubom kontinuirano u gornjem domu Bundeslige, "napravio" je puno igrača uključujuči Wolffa (sa Čamdžićem naravno) te ima iskustvo. Prokop me nije ničim prepričao: Ne odabirom igrača, ne man managmentom, ne sa strukturom igre te osječajem za samo vođenje utakmice. Možda će u budućnosti bidi sjajan trener ali danas to nije.Imao je svoje prilike i nije ih iskoristio. Na Euru su bili zaista loši i jedva je ostao izbornik, na "domaćem" prvenstvu nisu ušli u finale i to je velik neuspjeh. Ali sa druge strane, sa onim šta su igrali (kvaliteta rukometa) im je i to previše objektivno. Ipak, drago mi je vidjeti, da su jedne reprezentacije dale priliku mladim trenerima i to puno cijenim jer dosadno je kad se vrte stalno ista imena jer ostali "još nisu spremni" (zvuči poznato jel?). Nije važno dali je mlad ili star, važno je da ima kvalitetu i potencijal. A to je treba prepoznati i nije lako. Zato je sport zanimvljiv. 

Sutra navijam za Norvešku: Čudo od rukometa, vrhunski tempo, kontinuiran i stručan rad sa konstantnim napredkom, mirna i jasna vizija sa izbornikom i štabom te jedna lijepa priča momčadi, koje je iz pepela (puno godina su bili praktički izvan mape velikih natjecanja) sa kvalitetnim radom uspjela doči do sjajnog rezultata. Bravo.

Lijep pozdrav svima.

Spanjolci uopce ne igraju obranu