Dobra večer svima.
Meni jedan zaista impresivan detajl ovog SP-a mada nisam uopće navijač Francuske: Karabatićevo "ludo" slavlje poslje odlućujučeg gola za osvojeno treće mjesto.
Čovjek koji ima dvostruko više lovorika nego godina (!), a na leđima su mu 34 godine, postigne gol za "tek" brončanu medalju i veseli se kao da mu je ovo prva titula uopće. Mislim ono, svaka čast. Volim kad vidim svjetske klase još uvijek igrati sa ovakvim žarom, emocijama, željom etc. i to na (za njih,budimo realni) zaista "manji utakmici" u karieri.
Sigurno školski primjer kako se igra i kad si zaista jedan izmed najvećih u povijesti i kako je svaki dan, svaka utakmica i svaki trenutak na terenu novo dokazivanje i nema tu prostora za "staro slavo".
Još koja zanimljivost koju možda nismo prijmetili na "prvo oko":
Između 5 najboljih reprezentacija svijeta tek jedan trener ima 47 godina (što je za trenera još uvijek relativno mlado) a svi ostali manje. Znači ima tu neki novi pogled na sport i rukomet uopće, gdje se daje priliku mladim talentiranim stručnjakom koji donese neku novu viziju i ideju u ovaj sport. Meni lijepo, več sam pričao o tome jučer.
Norveška sjajna ali u finalu nije imala šanse sa ovakvom defenzivom i golmanom. Momčad jednostavno nije "programirana" za 6:6 nego za polukontre i kontre sa kojima unište protivnika. Danci su jim danas zatvorili os Sagosen-Myrhol, puštali krila gdje je Landin sa staffom sve odlično skautirao i branio zicere te išli agresivnom dvojkom na danas slabašnog Roda koji je bio potpuno odsutan.
Ono što pada u oko kod Norveške (djelomično i Švedske) je potpuno enodimenzionalna igra te manjko taktičke discipline u napadu. Kako to izgleda? Pa Norveška praktički zna odigrat samo 6-0 i tu se njihova defenziva završi. Nemaju 5-1, nemaju 3-2-1, kamoli 4-2 ili 3-3 ali barem neku kombiniranu 5+1. Danas je bio idealan trenutak za promjenu defenzivne formacije ali odigrali su identično (loše) od 1. do 60.minute. U napadu troše lopte uzalud i tako re-kontrom vračaju protivnika u igru i kad imaju svoj momenat. Znam, ovo je neizbježno kad se igra ovakav run and gun rukomet ali ponekad treba i "stati" na loptu te odigrati kvalitetno izgraden pozicijski napad i tako barem onemogučiti protivniku da se lagano vrati u psihološku prijednost. Danas su norveški bekovi toliko puta naivno šutnili iz polukontre da je to bio glavni razlog dominacije Danaca jer su praktički imali otvoren prolaz do gola. Ali nema veze, sveukupno sjajan turnir jedne nove velesile i prikaz modernog rukometa sa ogromno trčanja, visokim tempom, aktiviranjem svih potenciala ofenzivnom djela (da bi barem naše ex Yu reprezentacije imale ovakav kolektivni šablon i viške na krila) i lijepo igro.
Dobili smo jedan Brazil koji je postao kontinuitet između top 10 momčadi Svijeta što je važno za razvoj rukometne igre na tom području. Napredak nekada "egzotičnih" reprezentacija ne ide svjetlobnom brzinom ali je konstantnan i to me veseli. Nekako imam dojam da se polako ulaže solidan novac u savezima te tako imaju mogućnost dovesti strane stručnjake koji onda rade sa puno selekcija i tako usavršavaju tehničko-taktičke elemente i podignu nivo igre. Jedan Čile je odigrao sasvim korektno, Argentina isto, Angola napreduje, ima u Afriki još ponešto resnih projekata, Japan nije rezultatski briljirao ali sama struktura igre ima jasan rukopis Dagura i ako dobiju ponekog golmana kojeg će slati u Europu na "školovanje" mogu biti sasvim pristojna reprezentacija jednom kad osvoje taktičke šablone.Možda dobijemo u budućnosti još koju kvalitetnu reprezentaciju izvan Europe i tako će biti rukomet još više popularan.
O Hrvatski nema smisla pričati previše jer je bilo rečeno sve i još više od toga. Ja sam nekako mješovitih osječaja. Veseli me to da je konačno proradila defenziva (zaštitni znak oduvijek), da imamo sjajnog golmana na nivou ostalih reprezentacija, da smo dobili jednog Mandića koji je zbog taktičkih varianti jedan najvažnijih igrača jer može igrati apsolutno sve u obrani (mada ima rezervi na špici ali to će doći iskustvom sigurno) i Šipića koji će po meni biti jedan najboljih pivota svijeta i več iduču godinu očekujem njegov ozbiljan transfer. Ako nauči igrat solidno dvojku onda če biti riješenje za narednih 10-12 godina lagano. Rezultatski neznam...imam osječaj da je moglo bolje ali kako kazao prije, neću ja ovdje biti pametan.
Za kraj svjetski prvak.Šta reći kad jedna momčad koja igra sa dešnjakom na DV (Fernandez po mome uživao u tome hehehe) i tako dominantno osvoje naslov? Čestitke na svemu: defenzivi, golmanima, tranziciji, pozicionom napadu, napadu na igrača više/manje etc. Jednostavno su bili najbolji i osvojili naslov SP-a. Veseli me ovo zbog jedne stvari: U Danskoj je rukomet praktički najmanje na istom nivou priljubljenosti kao nogomet i ovo je nagrada za njih koji toliko ulaže u ovaj prelijep sport koji je još uvijek nekako marginaliziran, djelomično i zbog vlastitih pogrešaka ali ipak...
Tko je falio? Slovenija sigurno, Portugal koji polako postaje sasvim pristojna repka i očekujem u budućnosti njihovu eksploziju, Poljska isto ali imaju velik problem zbog promjene generacije, Česi niso potvdrili dobrog EP-a, Bjelorusov koji imaju dobru mladu generacijo isto nema ali svakako so tu ekipe koje u budućnosti će igrati (važnu) rolu na rukometni mapi Europe, jedni više drugi manje naravno ali ove godine u izvan SP-a zaista ostale neke ozibljne rukometne države.
Vrh rukometa je konačno širok i to je za razvoj panoge sjajno. Imamo 7-8 ekipa koje mogu do medalje i odlučuju detalji. Hrvatska je pobijedila Španjolsku i Francusku šta nakazuje potencial ali zbog izostanka kontinuitete završila kao 6., Španjolci kao Europski prvaki su još nižije, prošlogodišnji finalisti Švedi su tek 5. i tako dalje. Žao mi je samo da nismo dobili nekakvu iznenađenje u smislu "nove" jake repke, ala Mađarska ili tko drugi. Ali jasno, sa ovakvim sistemom je to i puno teže, da bi bio stari "knock out" sistem sam siguran da bi imali možda drukčije polufinale ali sistem je bio poznat prije i tako to ide.
Ja sam zaista uživao u tom prvom mjesecu leta, kada je rukomet bio praktički svaki dan na televiziji i imamo mogučnost pratiti svakodnevno jake i kvalitetne utakmice. Sada nekoliko dana pauze, a onda krene i Liga Prvaka te ostale lige i vidjet ćemo u kakvom stanju će se vratiti reprezentativci i koje posljedice će SP ostaviti na samim igračima koji igraju zaista ogromno utakmica visoke intenzivnosti što je naravno loše za ozlijede i ni ovo SP nije bilo iznimka nažalost. Cindrić, Dujshebaev, Strobl,Sorhaindo možda danas i Domoulin...
Kako god: Pune dvorane, lijepa atmosfera, kvalitetan rukomet, nekoliko novih igrača mada Hansen, Sagosen te (barem danas) Nikola još uvijek prave razliku, veliki broj utakmica na TV širom Svijeta te puno kupljenih ulaznica i TV prava.
Dobro je, idemo dalje.
Lijep pozdrav svima i čitamo se na nekoj drugoj temi.