Realnost je da smo mi predobri u odnosu na uvjete...luta se na sve strane, izvode se pizdarije na svakom nivou sporta, vrhovi saveza su sami sebi dovoljni i samo zbog ogromne količine talenta smo tu gdje jesmo....
Ne ulaže se u apsolutno ništa, od struke do igrača i klubova.... Jedino što je bitno da se suci dobro naplate, sto vrsta kotizacija i članarina, na šta seminari za trenere liče, plati svake godine i piči...
Mi se ne možemo mjeriti s Francuzima, Španjolcima, Njemcima, Dancima, Šveđanima ni po čemu...semimari, ulaganje u struku, klubove, kampove za mlade, čudo....
Klubovi 3. lige u Njemačkoj imaju dvostruko bolje uvjete od svih naših premier ligaša...
I na kraju da dođemo na prvenstvo u najjačem sastavu ne može nas dobiti nitko osim Francuza...
Evo ovakvi skrpani, užasno igramo, pola ih se raspada, bez lijevog vanjskog, ozlijeđen najbolji napadač, s izbornikom koji nezna imena polovici igrača, uz sve izostanke, prebijemo europske prvake i držimo za muda do 59. minute domaćina kojemu je sve namješteno da igra polufinale... I moraju se suci uključiti da tamo i odu...
Nije sve tako crno.... Ali mi smo jednostavno takvi, i ona generacija Ivano uvijek isprebijan, Lac bez koljena, Pero bez oka, ovaj bez prsta, onaj umire... Ali uvijek tu negdje i da je bolja struka, da su bolji uvjeti bili čudo, ali onda to ne bi bilo to... Bili bi roboti kao Francuzi ili danci, a onda bi nestala romantika....