Ne bih toliko samo bacao krivnju i drvlje i kamenje na Červara.
Hvala mu za sve što je napravio za hrvatski rukomet i sport.
Vidljivo je da nam je kompletan bio ritam loš čitvao prvenstvo, i energija igrača niska. Svi, čak i rukometni liliputanci brži su od nas na nogama i agilniji. Vjerojatno godina corone bez pravog ritma treniga i utkamica, ozljede ključnih igrača Cindirća, Duvnjaka, Karačića kojima je nepohodna vrhunska kondicija za njihovu pravu igru 1 na 1 koja je izuzetno zahtjevna, izostanak Stepančića koji je bitan i u obrani i u napadu. Ozljeda Šege. Eto i Martinović koji je blijesnuo kao nova nada nije mogao pomoći zbog crijevne viroze.
Takav manjak energije i mekoća u obrani, kao i sporost u napadu, spore noge znak su da i sa samim igračim nešto ne valja.
Istina je da nemamo šablonskih jednostavnih akcija križanja, šuta iz duge lopte, što je krivica trenera, ali i stil na koji su i naši hakleri na srednjem u prošlosti bili uspješni. Ali bojim se da i Duvnjak, Karačić, Ćupić, Štrlek u svojim 30-ima kreću na silaznu putanju. Šebetić koji je u Poljskoj prije 4-5 godina bljesnuo kao vrhunski mladi talent, eksplozivan i koji s lakoćom pogađa šuteve, pretvoren je nakon ozljede u srednju žalost.
Međitim Červar nas je prošle godine doveo do srebra bez šuta, sa šuterima koji uopće ne igraju napad u klubu, bez ijednog pucača iz velkog europskog kluba, na vrhunsku individualnu igru Karačića i Duvnjaka, te granitnu obranu.
Šteta.
Jedna loša epizoda za zaborav, treba odabrati pravog čovjeka za dalje i nadati se boljemu u budućnosti.
[uredio DayVee - 23. siječnja 2021. u 20:08]