Izuzev vaterpola i eventualno nogometa Hrvatska ima ozbiljan problem sa strukom u svim sportovima. Izgubljeni smo u nekim prijašnjim vremenima i ne prihvaćamo nove postulate igre. 

I što bi to donjelo? Još nekoliko godina gledanja rukometa otprije 15 godina i forsiranja 2 srednja vanjska i igre 7 na 6. Nije on drukčiji od Line nimalo.

Neznam zašto savez ima takvu averziju prema stranom treneru. Pa nije istina da se nema para za jednog solidnog stranca. Evo pogledajte samo srpski rukomet koj je bio na dnu dna organizacijski i financijski samo jedna promjena trenera je napravila čudo. 

Nije stvar u lovi nego u tome da sa stranim trenerom Gobac neće moći diktirati sastav i nametati svoje ograče...to je

jasno svima koliko god odvratno zvučalo. 

Nismo lose igrali samo igraci nisu pohvatali ideje..

ne možete shvatit kolika bi se kuka i motika digla da taj trener stranac ne osvoji zlato odmah na prvom turniru. I na svakom sljedećem

zajednička kuknjava domaćih trenerskih mozgova i domaće janjetinarske novinarske struke. Bio bi sam protiv svih od prvog dana

"plaćen je toliki novac, a opet smo treći! Ajme majko, koliko bolnica i vrtića smo mogli izgraditi s njegovim ugovorom..."

morao bi se rukomet srozat na niske grane propuštanja velikih turnira, pa da bi se nekako nevoljko prihvatila ideja stranca

ides, kod nekih kolega se pojavljuje optimizam uoci zadnjeg kola...svaka cast! Treba imati zeludac biti optimist poslije ovoga...