Obrana 5-1 je, kad su svi parameteri na maksimumu, najbolja rukometna obrana jer omogucava i igru "na loptu" (opstrukciju) i "zatvaranje crte" (defenzivni stav).

Sam izbor ove obrane protiv Japana nije toliki problem, jer protiv brzih,agilnih ekipa sa kvalitetnim protokom lopte je vrlo vazno usporiti njihov ritam napada te svesti ih u igru individualnih rijesenja, a ne dopustiti da dobivaju u punom zaletu loptu izmedju 2 branica. Zato se moze izabrati i 5-1 te tako usporiti zaporedne napadacke aktivnosti (nalete) i otvaranje prostora zabadnjima i krizanjima.

Naravno, to je riskantnija varianta nego visoka,cvrsta i plitka 6-0, ali moze se odigrat.

Zasto? Zato jer svaka momcad ima svoju "prvu" kvalitetnu obranu i ako su uspjeli sa njom ustaviti Norvezane, Francuze (2019), Spanjolce etc. onda je to u nekoj pravoj prezentaciji vise nego dovoljno i za Japan.

Naravno, ako udjes u utakmicu kao danas, onda pada sve u vodo, jer jednostavno bez agresivnosti,pokretljivosti,duela i cvrstine nemoze se odigrati nikakva kvalitetna obrana a kamoli jedna "otvorenog tipa". Ali ok, famozna specificnost prve utakmice...Ima tu vrijemena za popraviti grijeske, napredovati u igri te dvigniti formu. Ja vjerujem u decke.

Osnovna stvar obrane 5-1 nije toliko u prednjem, nego u igri halfa. Jer u obrani 5-1 su halfovi osudjeni na kontinuiranu igru 1na1 protiv vanjskih igraca protivnika. Zato trebaju halfovi biti iznimno jaki u tom segmentu, posebno protiv malih i brzih igraca. Danas bi po mom skromnom misljenju, ako se vec igrala 5-1,  mogli to odigrati Martinovic i Mandic. Jednostavno, Sebetic i Duvnjak su na otvorenom prostoru prespori u kontinuiranim naletima malih i pokretljivih vanjskih igraca i puno bolje djeluju protiv jakih visokih sutera, sto je obzirom na fiziku i antropometriju sasvim logicno.

Ako se detektiralo, da danas 5-1 ne funkcionira ni na koji nacin, onda bi mozda valjalo "potpuno zatvoriti" utakmicu: postaviti visoku i plitku 6-0, raditi izmjene obrana-napad te tako zadrzati svijeze napadace (Duvnjaka na halfu moze Mandic/Brozovic lagano zamjeniti) i maksimalno usporiti ritam igre. Je, mozda bi na pocetku neko vrijeme Japan to dalje probijao prodorima i mozda bi im usli neki sutevi od daleko, ali ozbiljno, ako imaju snage i koncentracije 45 minuta igrati fizicne duele protiv visokih Muse-Mamica-Brozovica-Sebetica-Saraca-Mandica, sve to kvalitetno rijesavati i tako pobijediti onda im treba skidati kapu i priznat da su postali velesila.

Ma opet, taktika, tehnika i sve ostalo je specifika. Osnova je pristup, zelja, borbenost i odnos do utakmice. Tu je danas bio najveci problem, a onda se to trasferiralo logicno na sve segmente igre, poglavitno u obranu. A kad se ne obranis, pade samopouzdanje, poveca se nesigurnost, uvuce se nervoza i to onda utjece na napadacki dio (realizacija suteva).

Rukomet je vrlo jednostavan: Pravi pristup=prava obrana=puno lakih golova=samopouzdanje=pobjeda. 

Ali ok, na kraju je to tek prva utakmica vrlo specificnog turnira i vjerujem u bolje nadaljevanje.

Ne treba zaboraviti na Japan: Fantasticna prezentacija momcadi Dagura Sigurdssona. Veliki trener, napravio je jedan ogroman korak i sad ovaj Japan zaista izgleda nesto ozbiljno. Treba im cestitati na borbenosti, zelji, hrabrosti i kvalitetu igre. Napredovali su puno i obzirom na godine mogu samo rasti. Lijepa prica trenera koji je apsolutno jedan najvecih strucnjaka danasnjice. Jer samo vrhunski strucnjak moze pripremiti relativno kvalitetom limitiranu ekipu da odigra utakmicu, gdje svako sekundu znaju tko,zasto,kakvo i gdje nesto rade. Kvalitetna prezentacija rukometa, nema sta. 

Lp.