Nema nikakve logike jer su Francuzi imali još manje odmora, protiv najjačeg Tunisa ikada osvojili broncu u utakmici gdje su gubili 6 razlike. Drugi primjer je SP 2003., Hrvatska igrala polufinale s 2 produžetka protiv Španjolske, znači velikih 80 minuta i onda sutradan igrači letjeli po terenu u finalu protiv Njemačke.

Fascinantno mi je vidit kako velika vecina hrvatske javnosti zamjerama dancima da su kao placljivci, picke jer kao francuzi su stojicki podnosili udarce... takoder nas se prikazuje kao neke svece a mi bi puno zesce te burnije reagirali da su danci napravili onakav faul ko mamic i sigurno bi i nakon utakmice ispotencirali taj dogadaj. Tako da nevidim nikakvog  smisla u takvom razmisljanju jer cinjenica je da smo isli blago receno zestoko u dosta navrata na njih dok su oni s druge strane odigrali prakticki utakmicu bez ijednog zestokog starta i triba im stistiniti saku na i vise nego zasluzenoj pobjedi te manit se ovih prica jer ne vode nikuda.

Uglavnom komentatori i mediji spominju takve situacije čak i nakon što utakmica završi, dok nisam čuo da se igrači vraćaju na to. Zato su tu suci da sankcioniraju takvu igru, što je Gidsel i spomenuo da su to dobro radili, jedino se Pytlick javio sa nepotrebnim kmečanjem i nakon utakmice.

Takoder nzn jeste vidili, namjerno gazenje marasa na nogu gidsela dok ovaj lezi na podu, tako da moremo se samo posuti pepelon a ne drzati propovid dancima

2005. smo prodali finale, Lino prodao

Tako je glasina glasina iz rukometnih krugova

U principu moraš kad vidiš tko i kako sudi prilagoditi taktiku. Ako su suci koji puštaju grubu igru, igraš oštro. Ako su suci kao jučer koji sviraju svaki dodir, onda ne ideš oštro, već kod svakog dodira cviliš, jaučeš, prenemažeš se, upravo ono što su Danci radili.

Atmosfera je bila bolja nego 2009. u dvorani u Zagrebu. Nekoliko puta.