Jedan izbornik je rekao da je uzrok našeg pada u rukometu liga koja je za penzionere, on da se skine mogao bi u njoj igrati a  60 +godina mu je. To je Goran Perkovac. Čim je to reko odmah su ga u žrvanj uzeli gopčeve trbuhozborci gojun koji ima 40 godina još igra tu ligu pogađate gdje, šprem koji je vječno oko gazde,šola , kaleb i ostali trbuhozborci. Naravno smijenjen je. Čovik je bio u pravu.

Perkovac je bio u pravu, ovi ostali bivsi igraci ne talasaju, nadaju se poslu u savezu.

Neke tvrdnje koje si iznio možda djelomično stoje, ali daleko je to od crno-bijele priče. Prije svega, Metković nije „napumpana igračka lokalnih moćnika“ bez tradicije, nego klub iznimno zaslužan za afirmaciju mnogih velikih igrača.

- Što se tiče igrača koji su ponikli u Metkoviću: jasno je da su tu nastali brojni reprezentativci poput Ivana Čupića, Davor Dominikovića, Slavka Goluže, Patrika Ćavara i drugih. Ako ih želimo nabrajati: Mario Bjeliš, Ilija Brozović, Dragan Jerković, Vladimir Jelčić... i lista se nastavlja.

- Afirmacija igrača „sa strane“ također nije nikakva sramota, naprotiv: upravo je dokaz snage projekta, kvalitetnog rada i financijske stabilnosti. Ljudi često zaboravljaju da je u Metkoviću svoje ime definitivno izgradio Ivano Balić – iako je bio talent, nije bio ni izbliza ono što je postao kad je u Metković došao i podigao se na vrhunsku razinu. Isto vrijedi i za Petra Metličića, koji je iz Splita došao kao „Pero stativa“, a u Metkoviću postao jedan od najboljih desnih vanjskih na svijetu. Možemo još tu dodati Lackovića, Sulića, Karačića, Matoševića, Kelentrića, Kopljara... To što su neki prvi put zaigrali seniorski rukomet drugdje ne umanjuje činjenicu da su vrhunsku formu dosegnuli upravo u Metkoviću.

- O argumentu „gdje su danas ostali klubovi“: Rk Split Brodomerkur, Zamet, Karlovac, Varteks, Bjelovar i drugi tada jaki klubovi doživjeli su (nažalost) financijski ili organizacijski krah koji ih je unazadio. Istina je da je Metković imao kratkotrajnu, ali izrazito jaku financijsku injekciju; međutim, kad već govoriš da je „nekakav lokalni moćnik“ jedini razlog uspjeha, daj reci tko je u to vrijeme tako uspješno prepoznao talent i stvorio pobjednički tim? Jer nisu samo novci bitni – u sportu se dokazuješ i na terenu, a Metković se i te kako dokazao.

- Spominjanje „prijetnji sucima i lažnih obećanja“ bez konkretnih dokaza jednako vrijedi kao i mit da je Zemlja ravna ploča. U svakom klubu i svakom gradu postoje tračevi i priče, no kad pričamo o rezultatskom i igračkom učinku, Metković stoji vrlo visoko na ljestvici hrvatskog rukometa.

Zaključno, nije Metković „sveta krava“, ali nazvati ga klubom koji nikoga nije izgradio, nepošteno radio ili „napravio cirkus“ samo pokazuje koliko je tvoj pogled jednostran. Svi znamo da se u karijeri igrača uvijek isprepliće talent, rad, financijska stabilnost i dobar trener/skauting. Metković se u tom smislu dokazao bolje od većine drugih klubova u Hrvatskoj povijesti.

Pa ako te baš toliko kopka zašto se stalno „diže fama“ oko Metkovića – možda je to zato što se iz te „male sredine“ i „privatne igračke“ izrodilo više pravih zvijezda i legendarnih reprezentativaca nego iz mnogih „velikih“ klubova koji su u međuvremenu nestali s karte ozbiljnog rukometa.