Meni se kod Dagura jedna stvar sviđa što kod njega nema, a koju nažalost često gledamo kod naših trenera u svim sportovima, a to je da nema neke privilegije i ljubimaca.
Stalno se povlače neki repovi, neka kemijanja i slično što često izludi navijače jer objekivno za time nema razloga. Gledali smo šikaniranja pojedinih igrača, te guranja pojedinih igrača koji nisu zaslužili. Neke filozofije koje su nas često stajale pobjeda.
Ovdje je stvar jednostavna. Igra se brzo, nema žaljenja za primljenim golovima već se pokušava što prije povratiti rezultat brzom tranzicijom i brzim centrom. Obrana je pokretljivija, napad je brži osim kada je statički te tu imamo problema, ali sve manje. Igramo na sve od pivota dok krila, šutiramo iz vana. Ne forsira se 7 na 6 kada nema smisla, a ima kada imamo igrača manje...
Kad se sjetim onih 7 na 6 gdje gledaš kako ti momčad tone, a ti tvrdoglavo guraš isto. Igranje bez vajnskih šutera kod Horvata samo na pivote ili kroz sredinu, također bez krila. Forsiranje neke obrane dok ti je napad bezidejan....
Da se ne lažemo, nije Dagur još ništa napravio i igrali smo toplo-hladno zadnjih 8 mjeseci od kada vodi. Međutim, igra se ubrzala i tu je bilo dosta grešaka dok se sad to nije uhodalo. Također, obrana je bila šuplja i na tome se radilo te izgleda puno bolje.
Treba reći da Daguru u prilog ide i igranje sjajnog Kuzmanovića, no ostao je bez Mandića i Duvnjaka kao dva ključna igrača osobito u obrani...Da se vratim na početnu misao, drago mi je da nema onih eksperimenata sa Gadžom i sličnim stvarima što vide svi iz aviona osim naših čelnih ljudi.
Više manje je posloženo onako kako smo svi mi pisali, kako će izgledati protiv ozbiljnih momčadi ostaje za vidjeti. No, za sada barem vizualno sve štima.