Mislim da kako god ovo sad završilo da se igračima i izborniku može samo čestitati, idemo na daleko jačeg protivnika i moram reći da sam svim srcem bio uz Egipat jer bi nam puno više legao, kako psihički tako i fizički na terenu te bi nam šanse porasle drastično.
No, šta je tu je sa starim znancima i uz Dansku uvjerljivo najjaču momčad turnira. Imaju ekstra klasu poduplanu na svakoj poziciji i nije teško zaključiti da su favoriti. Jučer je Egipat pokazao njihove slabosti, koje definitivno postoje. Izbacili su im igrača na crti sa 3 isključenja, sa igrom 7 na 6 ih je Egipat razvalio i to je blago rečeno, a drugo poluvrijeme su ih dobili +3...
Francuzi ne petljaju puno, jedno do dva dodavanja gdje se zaljeću u obranu i onda povratnom loptom traže šutera koji skidaju paučinu rašlja svaki put. Egipatski golman je bio fantastičan, a kao takav nije kod dosta šuteva mogao ništa osim pogledati loptu. Kuzamović bi trebao imati utakmicu turnira ako želimo dobiti...
Moram reći i mane kod naše igre, a to je nažalost bilo očito u napadu osobito kada nema Duvnjaka, Cindrića i Karačića, da smo često gubili lopte i tu su Mađari napravili veliku prednost. Francuzi će dovršiti utakmicu u prvom poluvremenu na naše pogreške, takva brzina igre i okomitost je rijetko viđa. Ne smije nam se dogoditi kao protiv Slovenaca i Mađara...Napad nam je također dosta na silu, nekad prođe, a često je improvizacija. Egipćani su jučer jako lijepo križali i tražili igrače u najboljoj poziciji za šut. Bez toga ne možemo dobiti, moramo križati i više tražiti slobodnog igrača.
Ako nam se Cindrić i Karačić vrate, mislim da smo jači za 30%...Zakrpati Duvnjaka i Martinovića te se pošteno potući. Ako ništa, idemo daleko manje opterećeni nego u četvrtfinalu, ali bilo bi itekako lijepo ući u to finale i uzeti medalju radi Duvnjaka i svega što je dao za rukomet.