Dragi susjedi, i svi žitelji ove zemlje čijim venama teče mađarska krv. A ima vas, i to ne malo…
Nemojte ovo shvatiti osobno. Nema to veze ni s Inom, ni Sanaderom, ni Héderváryjem, ni bivšom zajedničkom državom, ni bilo kojom epizodom iz naše ne baš uvijek ružičaste prošlosti. Da nam je to bilo u primisli, dozvali bi odmah bana upomoć, a ovako smo ga ostavili spavati, i snašli se nekako i sami. Ne zamjeramo vam ni Orbana, iako onu kartu s kojom zna mahati nećemo tek tako zaboraviti.
Ako mislite da ste nam najmanje dragi od svih susjeda, i tu se varate. Eno, i Slovence smo okrenuli, iako i njih obožavamo. Isto bi, bez obzira na ogromnu ljubav, učinili i Bosancima, Srbima i Crnogorcima, bez brige. Samo, za razliku od Janeza i vas, oni su bili lukavi, pa se uopće nisu ni plasirali na prvenstvo. I Island smo poslali kući, a ljudi nas prvi priznali. Ruku na srce vatreno, ovo je samo sport, i ništa više od toga. Nedavno smo na Olimpijskim igrama mi pobijedili u vaterpolu, jučer ste vi izgubili u rukometu. Tako tko ide. Obje lopte su okrugle.
Vi ste, recimo, sila u plivanju i miljama ste iznad nas u tim vodama, iako vi nemate mora, a mi nekad ne znamo što bi s viškom svoga. Pa dio dadnemo Slovencima. Budim i Pešta su vam prekrasni, zajedno pogotovo. Imate tog genijalnog vaše gore Franza Liszta, Dunav prisvajaju mnogi, ali rijetko gdje je tako silan i moćan kao što je kod vas. Gulaš, sataraš i fiš paprikaš su vam priča za sebe, a dobošicu, julišku i mađaricu neću ni spominjati. I sjemenke, naravno. Koliko smo ih samo strusili sinoć. Konačno, i da nemate ništa drugo, imate taj prekrasni i osebujni jezik. Stranci znaju reći da je hrvatski specifičan, no što tek onda reći za vaš?
Nemojte biti tužni, a posebno ne ljuti, Kao što vidite, kod nas vam je sad vrijeme svakakvih bojkota. Da vam slučajno ne bi palo na pamet, pa da bojkotirate dolazak na more kod nas. To stvarno ne bi imalo smisla. Ako već morate, onda bar novce pošaljite. Koliko god, recimo, vi nas razočarali, budite uvjereni da Hrvati nikad ne bi bojkotirali vajkrem. To vam jamčim. Kao ni debrecinke. Možda eventualno dio populacije na jugu, ali to je već druga priča. Prišapnut ću vam nešto, samo nemojte otkriti Slovencima. Kranjska nije ni do koljena debrecinki, iako su obje slasne, mora se priznati.
Shvatite ovo jučer samo kao jednu školu. Možda to dosad niste znali, ali sad ste se mogli uvjeriti na malo bolniji način. Rukomet je igra u kojoj – kad im treba šest razlike, kad gube 5:0 nakon 10 minuta i kad zaostaju četiri pogotka pet minuta prije kraja – uvijek pobjeđuju Hrvati. Ili 'ajde, možda ne baš uvijek, ali u siječnju 2025. godine svakako…
