Hrvatska je rukometna reprezentacija otpočetka imala stalno nekoliko igrača u rosteru koji su barem jednim dijelom porijeklom iz BIH, no njihovo srce kucalo je za Hrvatsku. I nekoć Saračević i Smajlagić također su rukometno uznapredovali u Hrvatskoj (tj. još u početku kao dio Jugoslavije) te su jednostavno postali neizostavan dio hrvatske rukometne reprezentacije bez obzira na podrijetlo, vjeroispovijest i sve drugo, što bi "neki" (oni koji možda broje "krvna zrnca") rado spočitavali. Hrvatska reprezentacija ima naglašen nacionalan naboj no prije bih rekao da je to onaj pravi hrabri "ratnički" (da me netko krivo ne shvati) duh prožet jednom snagom, energijom i požrtvovnošću. Kult reprezentacije se godinama njeguje. Reprezentacija BiH toga nema, doduše bilo je igrača poput Karačić- brata ili Prce koji su možda mogli i za Hrvatsku nastupati, ali teško bi se probili u našoj onoj "zlatnoj generaciji", pa su se zadržali u BiH.
Geni kameni, s krša ili visokih planina i visoravni uvijek su tu kao komponenta koja daje tu jednu dimenziju više. Taj, uvjetno rečeno "trokut" Split - Jajce - Metković, to je baza iz koje se regrutiraju talenti jer jednostavno iz tih krajeva dolaze iznad-prosječno otporni ljudi koji, kada se usmjere, mogu postići vrhunske rezultate. A ljudima iz zapadnog dijela BIH ipak je privlačniji Zagreb nego Sarajevo. Iz više razloga.