Hvala markoli.

Nadam se da neću biti jedini s komentarima.

Kada će nastaviti s natjecanjem u ovom godištu? Zna li itko?

Baš sam se nedavno raspravljalo s trenerom. On mi je rekao kako je zabrana i dalje na snazi za dvoranski sport, a ja mislim da svi mogu trenirati, samo pod uvjetom da to rade na otvorenom. Nije bitno bio to dvoranski sport ili nogomet. S druge strane, trebamo li se bojati kiše, hladnoće i slično što nam donosi ovo doba godine, za nekoliko treninga koje bi obavili na otvorenom, dok ne dozvole ulaske u dvorane. 

Ono pitanje s vrha, kada će početi je bilo više reda radi. 

Navijač sam RK Dubrave zbog svoja dva najdraža igrača. Jedan iz 2010. godišta, a drugi nastupa za 2013. godište.

Nakon mise na forum. 

Sjećam se davno da je NK Varteks slovio kao najbolja akademija, odnosno škola nogomet za nogometaše. Da se tamo najbolje radilo s djecom.

Kako stvari stoje u rukometu? Ima li takvih priča i u rukometu? Tipa da se zna tko najbolje radi s djecom. 

U akademiji Balić&Metličić se radi dosta ozbiljno,imaju masu reprezentativaca u kadetima i juniorima,organiziraju rukometne kampove.Sad su pod vodstvom Pere Metličića ušli u 1.HRL koja će biti odlična liga za razvoj mladih igrača.

Treneri su redom bivši reprezentativci,djeca od njih mogu puno naučiti.

Odmah da napomenem, da ce u 90% slucajeva bolji rezultat u mladjim kategorijama ostvariti ona ekipa koja odmah pocne sa nekim vrstama akcija, polaza, odnosno sablonskim rukometom. Ucenjem elemenata tehnike koji se rade u kasnijim fazama razvoja, a zanemarivanje skole trcanja, gimnastike, snalazenje u prostoru, razvijanje individualnosti i samostalnog rijesavanja problema na terenu, su najveci problemi u radu sa djecom, zato jer velika vecina trenera trpi od rezultata, sto zbog pritiska roditelja, sto zbog svog osobnog imperativa (ega) zele pobjedu, pa cak i pod cijenu kako sam rekao preskakanja svega onoga sto bi trebali raditi.

Pozdrav!!

Klinci mi također u rukometu!

Neznam koliko u tim klubovima ima volje za organizirat treninge na otvorenom pogotovo za te mlađe kategorije ...

Što se tiće rada sa mlađima osobno mislim da se previše lovi rezultat već od minića...pa ta liga u Rugvici je vjerojatno ok ideja ali se pretvorilo u neko naganjanje rezultata...da nepričam o turnirima di domaćin u pravilu namješta ždrijeb da bi se zadovoljilo taštine tih kvazi trenera pa i nadobudnih roditelja...

Kolega gore je odlično napomenuo da se zapostavlja škola trčanja i ostali bazni elementi kordinacije i snalaženja u prostoru....

Pa mislim i na jedno i na drugo. Ako je moguće. Djeca i mi roditelji volimo kada se osvajaju turniri, dobivaju medalje i druge nagrade. Bili bi nerealno govoriti da to mi ne želimo. Siguran sam da žele i treneri. S druge strane bi bilo odlično kada bi se takvi rezultati stvarali ne preskakajući elemente treniranja i razvoja. 

Uvjeren sam da se dobrim radom može napraviti i ostvariti sve to.

Drugačije je to malo kada imaš neku dobru generaciji s kojom ti je lako raditi i stvarati, pa onda i imaš veće mogućnosti osvajati turnire. Ne možeš izbjeći želju za osvajanjem trofeja. Čak mislim da bi se tako i trebali odgajati sportaši. A to i je moj neki način. Svoju djecu ne treniram, već ih odgajam. Odgajam ih da budu sportaši, da imaju želju za pobjedom, da se natječu i da budu najbolji. Trenerima sam dao da ih treniraju. Da ih nauče onome u čemu se ja ne snalazim. Zato me i zanimalo tko dobro radi s djecom? U svim tim segmentima koje si naprijed naveo.

Ne znam da li se u sportu može govoriti o egu. Sportaš bi trebao htjeti pobjediti i biti najbolji.

Ma Rugvica ima smisla ako će se uspoređivati s drugim sportovima. Svi sportovi počinju i tom godištu s turnirima i natjecanjem. Rukomet je sport broj 2 ili 3 u RH i kao takav mora imati mini ligu i Rugvicu. Djeca je vole. Roditelji i ne toliko jer si tamo 5 sati.