Ma oprosti mi molim te, jer mi nije bila namjera oneraspoložiti te, dizati tlak i sl. Možda sam u krivu i krivo to gledam, ali ja stvarno jesam dijete upisao na sport. Što pod tim mislim? Pa da se oni već od samog starta pripremaju, stvaraju, odgajaju i treniraju u sportaša. A to nije isto kao što neki kažu, igra i druženje. U takve stvari postoje i parkovi. Opet gledaj, nikome nije niti zabranjeno da se upiše na sport zbog druženja, ali niti zabranjeno da očekuje da se na sportu stvaraju sportaši. Ja sam svoje dijete upisao da bude sportaš, ako ne onaj uspješan, onda barem u duhu. Jer i kao sportaš, ali ne onaj druželjubivi već pravi koji je navikao na sportsku disciplinu, ti dobro dođe u konačnici i kada odrasteš. Nekako te profilira u snažniju osobu, naučenu na zadatke, borbu. Kao sportaš moraš biti i pošten, znati prihvatiti poraz, moraš se naučiti na fair play, ma milina što ti sve donosi sport. Zato ga ja volim i zato ja želim da su moja djeca sportaši. Da im ništa nije teško u životu.

 

Smisao sporta je i nekakvo natjecanje, a to natjecanje i donosi neke nagrade, pa ako si dobar, zašto je ne bi uzeo. Opet ne možeš izbjeći ni veselju prema osvojenoj nagradi.

 

Sada je to mukte ili poneki trofej kojem se vesele, ali ako Bog da možda mu treba više i ne bude mukte, pa mu to bude plaća. Postoje i takvi slučajevi, a mi ćemo se potruditi da bude takav slučaj i kod nas. Nećemo se poklati ako ne uspijemo.

 

Pazi ne poznaješ me. Dobro smo i u školi. Nemam lude ambicije, ne tučem djecu, ne bacam ih u zaleđeno jezero. 

Evo da malo pokrenem raspravu. Sto po Vama znaci najbolje radi sa djecom? Da li je po Vama recimo osvajanje razno raznih turnira i odlican plasman na zavrsnicama mjerilo dobrog rada sa djecom? Ili sustavan, metodicki rad, bez preskakanja u fazama razvoja, i fokusiranje na tocno odredene elemente koje se trebaju uciti i razvijati u odredenom razdoblju djetetovog zivota?

Odmah da napomenem, da ce u 90% slucajeva bolji rezultat u mladjim kategorijama ostvariti ona ekipa koja odmah pocne sa nekim vrstama akcija, polaza, odnosno sablonskim rukometom. Ucenjem elemenata tehnike koji se rade u kasnijim fazama razvoja, a zanemarivanje skole trcanja, gimnastike, snalazenje u prostoru, razvijanje individualnosti i samostalnog rijesavanja problema na terenu, su najveci problemi u radu sa djecom, zato jer velika vecina trenera trpi od rezultata, sto zbog pritiska roditelja, sto zbog svog osobnog imperativa (ega) zele pobjedu, pa cak i pod cijenu kako sam rekao preskakanja svega onoga sto bi trebali raditi.

Vječita tema rad ili rezultat s MDS???

Ili šta je starije...kokoš ili jaje??

Da li su stvari uzročno posljedične...odnosno, kvalitetan rad stvara i kvalitetan rezultat?

Da li postoji trener, ekipa i dijete koje ne bi htjelo biti prvak na završnici??? Nemojmo se zavaravati NE POSTOJI!!

S druge strane...da li možeš biti prvak ako si preskočio neku fazu razvoja, i došao s 2-3 uvježbane sheme...NE MOŽEŠ!!

Dakle...da bi nešto napravio, pogotovo u rasponu od mini rukometa do kadeta i da tu ne padaš s rezultatima..moraš puno i kvalitetno raditi..a rezultat će ovisiti o kvaliteti trenera koji je sve planirao i o fizikalijama dijece koje su prošli trenažni proces...

Ne znam jesi li ikada vodio ijednu ekipu od minica pa barem do djecaka A, ali ovo sto si napisao je da mi oprostis tesko sranje. Ne jednom, nego 101 na razno raznim turnirima, smo se mogli uvjeriti u suprotno, a posto vidim da jako dobro pratis jedan klub tu na forumu, imas i tamo jednu generaciju koja je cisti primjer da ovo sto si napisao ne drzi vodu.