ima knjiga od Martina Mereditha "The State of Africa" gdje objašnjava da te afričke kolonije i nisu donosile baš takav profit kako se zamišlja
da bi napravio pravi profit, prvo moraš napravit ogromna ulaganja: napravit luku, grad oko luke, željeznicu par stotina kilometara do jednog rudnika u unutrašnjosti, drugi i treću prugu do drugog i trećeg, treba napraviti grad oko rudnika, dovesti ljude koji će radit (to nije bio problem za obične radnike, ali svakog kvalificiranijeg iznad dva razreda osnovne škole si morao dovesti iz Europe), dalje ti treba administrativa, policija, vojska ako su domorodci nemirni, dalje bolnice, škole, bijele žene, nagovorit ljude da uopće odu tamo, a odlazili su samo pustolovi. Italija je uporno pozivala Talijane da se naseljavaju u Libiju, a oni su to uporno odbijali u većim brojevima. Neto profit od afričkih kolonija nije bio baš veliki. Ulaganja su dakle morala biti velika, ali kupovna sila domaćeg stanovništva je bila vrlo niska, tako da se i nije nešto moglo obogatiti od plasmana svojih proizvoda. Stanovništvo Malija i Kameruna baš i nije kupovalo francuske industrijske proizvode. Naći ćeš ukupno 10 Renaulta u Gabonu 1958, a od toga niti jedan u vlasništvu domaćeg stanovništva
stanje infrastrukture neposredno prije dekolonizacije, oko recimo 1955, nije uopće sjajno. Kolonije su se održavale u trajnom low-cost stanju. Sve skupa pruža dobar razlog zašto su kolonijalne sile u svega nekoliko godina otišle iz Afrike, uglavnom bez većih problema
problemi su bili tamo gdje zemlja uopće nije bila shvaćena kao kolonija (Francuski Alžir je Francuzima bio isto kao Provansa ili Korzika) i tamo gdje je bilo relativno puno bijelih doseljenika (Kenija, Zimbabve)
od svih afričkih kolonija je najprofitabilnija bila Južna Afrika zbog zlata i dijamanata, ali i ona je od 1910. zapravo samostalna
Leopoldov Kongo je isto bio profitabilan, ali čim je kemija počela s proizvodnjom sintetičkih materijala, njegova važnost je pala. Namjerno "Leopoldov Kongo" jer je to bio privatni posjed belgijskog kralja. Država Belgija nije upravljala zemljom sve do ranih 1900-tih
više se radilo o nekom nacionalnom ponosu "imamo kolonije i zato smo bitni" nego o profitabilnosti. Taj osjećaj "i mi moramo biti bitni u svijetu" je natjerao Njemačku na pokretanje dva svjetska rata, tako da ga ne možemo potcjenjivati. Prestiž ispred realnog profita
[uredio ian wright - 14. lipnja 2025. u 11:24]