29. se obično sjećam po sezoni svinjokolja diljem naših svinjožderačkih republika. Lijepo se rano ustanemo u prohladno, maglovito jutro, drmnemo po par rakija da nam se ne tresu ruke i pravac svinjac. A u svinjcu čisti genocid. Skičanje, hvatanje, izvlačenje za noge i kama pripitog krvnika. Potom malo šurenja, pa trančiranje na mengelama i sitni filigranski rad poslije. Usput se naravno loče rakija u galonima, žene serviraju svježu džigericu s češnjakom, kuhaju se obarine, čiste se crijeva za kobasice, dječurlija peče ražnjiće na otvorenoj vatri, a majstori prave čvarke. Do predvečer svi su već što pijani, što obeznanjeni od žderanja i rada na svježem zraku da nikom ne pada na pamet sjetiti se Jajca i šest plamtećih buktinja naših naroda i narodnosti.