Nisam ni očekivao drugačiji odgovor.

Kratka replika, to moze.

Jbg, svakome ko je kadar napisat vise od 3 recenice o ustasam i partizanima ukinija bi pravo govora, a one koji napisu eseje ko ti da bi na procjenu poslovne sposobnosti.

I svima bi nan bilo bolje. 

Ovo nije Bujica, no sve i da jest važno je ono što se govori. Recimo u spomenutoj Bujici (i ne samo tamo) često gostuju ljudi koji dokumentima jasno dokazuju da su na jasenovačkom popisu žrtava ljudi koji su recimo umrli u izbjeglištvu u El Shattu, ili ljudi umrli od starosti ili bolesti u bolnicama, ili oni poginuli u borbama, čak i oni umrli par godina poslije rata itd.

Ljudi su sa dokaznim materijalom išli u povijesne institute i svugdje gdje se treba ići da bi se maknula sa popisa imena koja tamo ne pripadaju ali institucije naravno nisu prihvatile dokaze. U institucijama logično rade biološki i/ili ideološki potomci pripadnika starog režima (kao u uostalom i u svim sferama javnog života) i oni ne smatraju povijest kao znanost u kojoj treba dokazati žrtve pa tek onda pisati udžbenike i brojeve žrtvi, već oni smatraju povijest nečim što je poput religije. Po njihovom shvaćanju povijesti mora se striktno vjerovati u onu povijest koju su poslije rata pisali komunistički funkcioneri, i svatko ko se drzne ne vjerovati drugu Rankoviću koji je pisao povijest ili ne daj Bože pobijati dokazima te njihove izmišljotine biva proglašen najgorim imenima. Među tim revizionistima to jest ''fašistima'' se nalaze i etnički Srbi, Slovenci tako da nema govora o nekoj ustaškoj guji (pa nije valjda Srbin Vukić čiji je otac bio u Jasenovcu zapravo ustaša)....taj isti Vukić već par godina javno poziva na dvoboj Jakovinu, Klasića ili bilo kojeg drugog povjesničara indoktriniranog na filozofskom fakultetu ali se ovi boje suočiti sa njim jer ne mogu braniti neobranjivo. Oni idu samo u sigurne emisije sa provjerenim voditeljima, bez suprotnog mišljenja i bez neugodnih pitanja. 

A argumenti protiv revizionista i njihovih dokaza su baš poput ovog tvoga gore a glase: '' Leljak je prije 20 godina imao problema sa zakonom'', ''Bujanec voli bijelo'', ''Vukić je ćelav i klempav'' itd. Znači nema se argumenata niti dokaza pa se ide ad hominem. Zato sam ja za kopanje i istraživanje jer sam istinoljubiv i pravdoljubiv. Pa ako se iskopa meleon žrtava prihvatit ću, ako ih se iskopa samo par stotina također ću prihvatiti. Samo neka se povijest temelji na dokaznom materijalu.

Sablazan jer se na temi "2.svjetski rat" zapravo raspravlja o 2.svjetskom ratu (ustašama i partizanima), a ne napretku hrvatskog gospodarstva i ekonomije u 21.stoljeću, strahota 

Inače, Jugoslavija kao takva nikada nije bila želja hrvatskoga naroda kao što to kojekakvi jugo-nostalgičari i povijesničari (sumnjiva, nehrvatska ili miješana porijekla) žele pokazati i dokazati, nego jednostavno manje od dva zla.

Zlo kojeg, a to treba posebno naglasiti, hrvatski narod nije sam izabrao, nego mu je u oba slučaja (kraljevine nakon 1.svjetskog rata i komunističke Juge nakon 2.svjetskog rata) to uvjetno rečeno manje zlo bilo nametnuto.

Jedini direktni izraz volje hrvatskoga naroda je Domovinski rat i borba za samostalnost početkom '90-ih godina 20.stoljeća, to je jedina prava istina (copyrighted by Nino Raspudić ).

ti si baš opterećen čistoćom rase. Da li se inače baviš uzgojem pasa?

Gluposti, nije hrvatski narod monolitna masa da je jednoglasno išta podržavao početkom 20og stoljeća. Dobar dio intelektualaca i građanstva bio je jugoslavenski nastrojen, naročito Hrvati u Dalmaciji koji su slavenstvom i izražavanjem skavenskog duha kontrirali talijanaštvu. Takvi su recimo osnovali Hajduk. Oni jesu bili ponosni Hrvati ali i vjerovali su u uniju južnih slavena. Pa nije slučajno ni da su Orjunu osnovali fetivi Splićani i Hrvati, od kojih su neki kasnije bili u četnicima čak. S druge strane bilo je onih koji su bili odani Austro-Ugarskoj i nakon rata bili tvrdi austronostalgicari. Pa onda Mađaroni, koji su bili za Hrvatsko-Ugarsku uniju bez Beča. To su najviše bili ostaci starog plemstva koji su još uvijek sanjali slavne dane hrvatsko ugarskog kraljevstva i feudalnog sistema kad su bili apsolutno dominantni sloj u društvu. Ni seljaštvo nije bilo konkretno protiv ideje Jugoslavije, već protiv srpske hegemonije u njoj. Stjepan Radić je vjerovao da će se s vremenom izbrisati podjele između slovenaca, hrvata i srba, ali da se mora pustiti da se to dogodi organski i prirodno a ne silom. I on je bio za jugoslaviju, ali za federalnu republiku, protiv monarhije i centralizma. Jedini koji su bili striktno za nezavisnu hrvatsku bili su pravaši, i to ne svi nego konkretno Čista stranka prava, koja je imala neznatnu podršku u narodu, što se vidjelo na svakim izborima.

Ja osobno mislim da se Jugoslavija pokazala neuspješnom i da se ne treba vise tome vraćati. Samostalna hrvatska država najbolje je rješenje za hrvatski narod. Ali ove idiotske priče da je jugoslavija bila podla velikosrpska podvala, zlo koje nam je nametnuto itd, su teško cirkusanstvo. Jugoslavija je bila ideja u koju su mnogi Hrvati vjerovali, za koju su mnogi mislili da je ona najbolja budućnost za hrvatski narod. Ona je kao ideja i nastala u hrvatskoj, a kao država je nestala na isti način kao što je i nastala, voljom Slovenaca, Hrvata i Srba.

Ono, tko će biti više pro-jugoslavenski nastrojen, čisti Hrvat/Srbin, ili mješanac dvije nacije.

Tko će biti više pro-migrantski nastrojen, katolik/protestant ili čovjek muslimanskih/bliskoistočnih/afričkih primjesa (možemo tu dodati i ljude ateističkih svjetonazora kao produkt mješanja dviju vjera).

Ljudi koji su miks različitih podrijetala bi željeli da svi budu kao oni, dok bi ljudi koji su monolitna podrijetla to željeli zadržati, i onda tu dolazi do nekakvog pro/anti-liberalnog-globalističkog razdora u društvu koje se trenutno događa.

Uglavnom, podrijetlo i civilizacijski nivo u kojem si odgojen utječe na čovjekove kasnije stavove po pitanju društva, država, itd.

Jedna zanimljiva stvar, nije da osuđujem iti jednu stranu/perspektivu.

plašenje Jugoslavijom postoji samo kod onih koji nemaju što ponuditi za budućnost (i svjesni su toga), pa se vječito vraćaju u prošlost, na teren gdje se osjećaju sigurnije. Njih ne zanima bolja budućnost, već bolja prošlost. Ne zanima ih što će biti s Hrvatskom 2055, već kako prema njihovim željama prepravit sliku Hrvatske 1955 

21. stoljeće, globalizacija, robotizacija, ekonomija dijeljenja, klimatske promjene - fuj to, daj nam domaćih neprijatelja. Svaki dan po dvajst deka