U novoj knjizi Stjepana Loze četnici su prikazani kao strana koja je prva počela sukobe u NDH... Ima dosta zanimljivih tema, od ideologije i propagande koju su provodili preko Moljevića i SPC, još od prije NDH, preko četničkog ustanka u istočnoj Hercegovini, suradnje četnika s Talijanima, priče o Đuri Viloviću (preteči svih "Tomića") itd. itd. sve do u stvari četničkog obračuna s hrvatskim bjeguncima prema Austriji.

Zanimljivo.

Kad čovjek vidi ovaj popis:

https://hr.m.wikipedia.org/wiki/Kronologija_usta%C5%A1kih_zlo%C4%8Dina_1941.

Izvan svake sumnje će reći da je ustaška vlast bila krvoločna, prva počela itd. itd. Međutim, treba znati da stvari koje su ovdje prikazane nisu prikazane ni točno, ni objektivno. Rekao bi da su u skladu s četničkom propagandom iz 1941. Ne znam koliko je poznato, ali četnici i SPC nakon mjesec dana NDH pričaju o 100 tisuća ubijenih Srba tamo. Nakon još jednog mjeseca 180 tisuća ubijenih na najsvirepije načine. Lozo piše da je Dušan Simović, tad predsjednik izbjegličke vlade, kad je vidio te brojeve kazao "a ko je to brojao?" i sam sumnjajući.

Pa da pođem od jednog mjesta koje mi je poznato, a to je Dicmo. Ono što se navodi je krajnje sumnjivo.

Naime, navodi se da je u Dicmu, zaseok Prisoje uhićeno 12.srpnja1941. i poslije ubijeno 90 osoba. Ni manje ni više. Kako mi je Dicmo jako dobro poznato znam da u tom zaseoku nema Srba. Oni su bili i jesu u drugom zaseoku. Zašto bi ustaška vlast uhitila 90 osoba u Dicmu, hrvatskom selu i to u zaseoku koji je 100posto hrvatski? U takvoj sredini ako je u cijelom selu bilo par komunista, a kamoli 90 i to sve u jednom zaseoku? Nemoguće. Štoviše, Srbe u drugom zaseoku, koliko mi je poznato, nitko nije dirao cijelog rata i poraća. Kasnije, svakako nakon pada Italije, mislim 1944. Nijemci u Dicmu rade raciju i ubijaju neke stanovnike, međutim nije mi poznato je li među njima bilo Srba, mislim da nije, odnosno ako jest nisu bili meta radi svoje nacionalnosti. Uostalom, Nijemci su nakon pada Italije uhićenja i strijeljanja izvodili gotovo isključivo u hrvatskim selima u današnjoj splitsko dalmatinskoj županiji, radi čega primjerice Lozo sumnja da je to bilo u suradnji s četnicima.

Nadalje, događaji u istočnoj Hercegovini također sugeriraju drugačiju sliku od dosad prikazivane. To je područje u kojem nema baš Hrvata katolika, pogotovo u Bileći, Gackom, Trebinju, Ljubinju i Nevesinju nešto malo. Međutim, bilo je muslimana koji su se tada smatrali Hrvatima. Sad, to područje nije bilo dijelom Banovine Hrvatske ali je rimskim ugovorom pripalo NDH suprotno željama većinskog stanovništva. To stanovništvo već je bilo, po Lozi, spremno za pobunu, već u šumi s oružjem, i nije nimalo blagonaklono gledalo na ustaške redarstvenike koji su tu došli, a kako ni oni nisu "od jučer" pozvali su pobunjene da predaju oružje što su ovi naravno odbili i napali policiju.

Policija je, zajedno s lokalnim Hrvatima koji su brže-bolje se priključili ustašama kako bi se što prije naoružali čak uspila organizirati uspješan otpor protiv tih pobunjenika koji su ih brojčano nadmašivali (procjene govore o više od 5000 četnika) tako da su preostale Srbe, one viđenije ponajprije, uzimali za taoce, i da se nakon njihovog strijeljanja situacija nakratko smirila. Iz današnje perspektive takva je taktika ratni zločin, no tada je po međunarodnom ratnom pravu protiv pobunjenika to bilo dopušteno, koliko znam. No nakon nove pobune, dolaze domobrani pod zapovjedništvom Laxe, koji bi trebali biti jedna od elitnijih vojnih jedinica jer je Laxa bio jedan od tada ljudi iz najužeg kruga oko Pavelića, no sve što su oni napravili je da su onim ustašama koje je Laxa nazvao "divljim" oduzeli oružje, a pobunu uspili riješiti nisu pa je to dovelo do progona i nestanka onih Hrvata koji su se ispočetka uspješno nosili s ustankom.

Još gore, ubrzo je cijeli taj prostor potpao pod talijansku "kontrolu" jer je pripadao drugoj zoni, a suradnja četnika i Talijana je poznata tako da je taj prostor bio pod četničkom kontrolom ustvari, kao i onaj oko Knina, ali cijeli taj prostor druge zone je bio poprište četničke aktivnosti (stožer su imali u Splitu!)

Koliko su Srbi bili ugroženi u tom dijelu NDH, pokazuju događanja u drniškom kraju:

https://priznajem.hr/novosti/hrvatska/studeni-1942-drnis-cetnicki-zlocini-nad-hrvatima-a-ubojice-je-stitila-talijanska-vojska/74002/?fbclid=IwAR27Od_0nZJwlDANp5GdXt_YmX1j72cwe_LgGt4QtFZeRi8DO7x7dELwnvk

Ovdje nije riječ o organiziranom pokolju velikih razmjera kao u npr. Gatima ili zabiokovlju, ali pokazuje atmosferu u kojoj se živilo na tom dijelu teritorija u NDH. U četničkom stožeru u Splitu, Trifunović-Birčanin, Vilović i onaj drugi vojvoda koji je došao poslije Trifunovićeve smrti su bili vrlo nezadovoljni "lijenošću" dinarskog korpusa što znači da su ovi u Drnišu još dobro i prošli!

http://www.znaci.net/zb/4_21_5_3.pdf

Ovo su dokumenti koje su slali službenici iz NDH, ima bit da su to bili župani dalmatinskih županija koje su bile u sastavu NDH.

U njima se opisuje život u tim županijama (Cetina, Bribir-Sidraga, možda i još koja, spominju se npr. Pelješac i Hvar, kao i događanja u Lici (Gračac)) na početku 1943. iz njihove perspektive.

Zašto su zanimljivi? Jer pokazuju odnos prema ostalim zaraćenim stranama. Pokazuju da NDH u drugoj zoni di su te županije pripadale je imala vrlo malo utjecaja na zbivanja u tom periodu (kraj 1942./poč.1943.), rekao bih da je njihova uloga skoro pa paradna.

Pokazuje i odnos prema četnicima koji su u sjevernoj Dalmaciji i dijelu Like županija u županiji, potpuno neovisni o lokalnim vlastima. Ipak, pokazuje se i raskol među samim četnicima, a i raskol među Srbima općenito: nisu svi četnici isto razmišljali. Ovi domaći dinarski nisu bili toliko žestoki koliko ovi uvezeni iz istočne Hercegovine i Crne Gore, kao i katolici-četnici, barem u to vrijeme. Dinarski četnici drže stražu prema Grahovu što ukazuje da su tamo bili Srbi-partizani koji s njima nisu bili u dobrim odnosima.

Pokazuje kako ti NDH dužnosnici u odnosima prema Srbima se boje iti spomenuti ustaše četnicima, ali i da su četnicima domobrani prihvatljivi. Čak bi rekao da i oni, župani, zaziru od ustaša. Opravdano ili ne, druga priča.

Uglavnom, oni već onda mole vlasti u Zagrebu da što prije pošalju barem jednu domobransku pukovniju (ajmo reć jednu malo brojniju vojnu jedinicu) koja bi po njihovom mišljenju stubokom izmijenila odnos snaga na terenu. Pad Italije se već osjeća jer Talijani odlaze iz Gračaca i Knina prepuštajući vojnu upravu četnicima.

Očito da ta pukovnija nikad nije ni došla jer četnici su i nakon pada Italije ostali lokalni šerifi, sve do skoro kraja rata. A Talijane su koliko mi je poznato razoružali u najvećoj mjeri partizani. Ugled NDH bio je u prvoj, drugoj i trećoj zoni itekako srozan, kao što su se ovi njezini dužnosnici i pribojavali. Kako i ne bi kad su, prije svega ostaloga, bili očito nedorasli prilikama i izazovima koji su se preda njih postavljali.

Ipak, nisam siguran da su bili megazločinci kao nacisti, i da tu ima previše propagande i "pobjednika koji pišu povijest". Jednostavno, mislim da odnosi među zaraćenim stranama nisu bili takvi da bi doveli do nekog megastradavanja tijekom rata. Čak mislim da je Bleiburg i križni put i sve vezano za to bilo daleko najveće stradanje u doba rata i poraća, s obzirom na kratak period u kojem su se smaknuća odvijala.

Da Bogi ovaj ti je zaključak točan, i odražava istinu. Da je istinit pokazuju i brojke koje možeš naći na mreži, statistike kraljevine i komunističke jugoslavije iz njihovih popisa stanovništva. Zatim generacijsko stablo (jelka) kod Hrvata (jelka jer po definicija najmanje ima najstarijih, a najviše najmlađih pa izgleda kao jelka. što danas više nije slučaj). Ona je dugo pokazivala bitnu insuficijenciju godišta rođenih između 1915.-te i 1925.g. Sada je to naravno nestalo.

Treba biti oprezan s tim popisima prije i poslije, i u jednadžbu svakako treba uključiti Vojvodinu, a ne samo RH i BiH, jer su tamo oni "stradali" Srbi iz NDH. Dakako, bilo je i zbilja stradalih, no njihov broj je daleko manji kao što neki žele sugerirati, neki koji tu Vojvodinu ne uzimaju u obzir.

Vojvodina je za pasivne krajeve u RH i BiH bila Amerika za Liku i bos.krajinu, odnosno krajeve u kojima su Srbi živili tamo. A pogotovo folksdojčerska imovina.

E ovo je pravi, zanimljiv, lik Sir Fitzroy Maclean, navodno inspiracija za James Bonda.

Prijatelj od Tita, čak su se 'intimno' družili u pećini gdje su proveli solo vrijeme par tjedana. Poznat po svojoj knjizi 'Eastern approaches' koja je must kao i knjizi, ili više njih, o Titu. Jedini lik koji je primio medalje od Britanskog carstva, Sovjetskog saveza, Francuske i one najvrijednije, Jugoslavenske. Nakon smrti dobio je i, još vrijedniju hrvatsku, Red kneza Branimira, tek sedma osoba i treći stranac koji su primili istu.

Jedini pravi, James Bond.

https://en.wikipedia.org/wiki/Sir_Fitzroy_Maclean,_1st_Baronet

Maclean wrote several books, including Eastern Approaches, in which he recounted three extraordinary series of adventures: travelling, often incognito, in Soviet Central Asia; fighting in the Western Desert Campaign, where he specialised in commando raids behind enemy lines; and living rough with Tito and his Yugoslav Partisans. It has been widely speculated that Ian Fleming used Maclean as one of his inspirations for James Bond.

Churchill chose him to lead a liaison mission (Macmis) to central Yugoslavia in 1943. Josip Broz Tito and his Partisans were emerging as a major obstacle to German control of the Balkans. Little was known at the time about Tito: some suspected this was an acronym for a committee or that he might in fact be a young woman. Maclean got to know Tito well, and later produced two biographies of him. Maclean's relationship with Tito's Partisans was not always easy, partly because they were Communist, while he came from an upper class Scottish background, and had witnessed Stalinism in action (see above).

As Churchill personally told him, Maclean's mission was not to concern himself with how Yugoslavia was to be run after the war, but "simply to find out who was killing the most Germans and suggest means by which we could help them to kill more."

His biography of Tito reveals the admiration he held for the Yugoslav leader and the Yugoslav Communist-led anti-fascist struggle. He developed a great affection for Yugoslavia and its people and was later given permission to buy a house on the Dalmatian island of Korčula, Croatia.

Having been appointed a Commander of the Order of the British Empire (CBE) in 1944, he received the Order of Kutuzov (Soviet Union) (which impressed the Soviet troops in Belgrade), and after the war the Croix de Guerre (France), and Order of the Partisan Star (Yugoslavia). He reached the rank of Brigadier during the war, and was promoted to Major General in 1947. 

Maclean was posthumously awarded the Order of Prince Branimir for the humanitarian aid to Croatia, as well as contributing to international affirmation of Croatia. The decoration was presented by the Croatian President Stjepan Mesić in December 2001.

Maclean may have been one of the models for Ian Fleming's character James Bond.

In the late 1960s, Maclean bought the Palazzo Boschi villa on the Adriatic island of Korčula (present-day Croatia),^[19] where he spent a good part of each year.

Yugoslav legislation at the time barred foreigners from buying real-estate property, but Tito intervened to allow Maclean to do so. The town of Korčula was declared a free city, and the Macleans were declared its citizens. As soon as the purchase was registered with city authorities, the free city status was revoked.

In 1991, during the Croatian War of Independence, Maclean and his wife delivered medical supplies to the island of Korčula, with a substantial contribution from the people of Rothesay and Bute.

https://www.amazon.com/Eastern-Approaches-Penguin-World-Collection/dp/0141042842/ref=sr_1_1?ie=UTF8&qid=1543751078&sr=8-1&keywords=Eastern+Approaches

https://www.amazon.com/Tito-Man-Defied-Hitler-Stalin/dp/B001N4PYF8/ref=sr_1_14?s=books&ie=UTF8&qid=1543751117&sr=1-14

https://www.amazon.com/heretic-life-times-Josip-Broz-Tito/dp/B0007DLAJK/ref=sr_1_15?s=books&ie=UTF8&qid=1543751117&sr=1-15

The heretic: The life and times of Josip Broz-Tito

Another must-read for anyone interested in the Balkans. A far more in-depth study of Tito than that presented in Eastern Approaches, and put together based on the author's personal conversations with Tito. It tells the story of Tito's time as a POW in Russia, his work as a KPJ activist, WWII, the break with the West and Stalin, the creation of Tito's third way with the Non-Alignment Movement, and finally his death. The author ends on an optimistic note; sadly, events were to prove him wrong. 

Ekstrakt iz knjige, Tito se prvo zaljubio u sedamnestogodišnjakinju da bi nakon toga naletio na mongolskog čiftena Djaksembayeva, čovjeka od 3000 konja i stotinjak djece, lik si valjda umislio da je Ghengis Khan.

'Đaki' za prijatelje prima Tita koji počinje raditi u drvarnici gdje radi nove alate i popravlja stare. Tako su vješti prsti mladića da cijelo selo misli kako je riječ o čudotvorcu, Đaki ga želi primiti za stalno i dati mu državljanstvo te 1000 konja ali Tito ima pametnijeg posla i kupi prnje.

Kakav život, da se ne radi o Titu pomislio bi da je laž.

Možda je i prihvatio ponudu, a nama turio onog poljskog židova Ambroza. 

http://ana199468.blogspot.com/2016/01/misterij-druga-tita_8.html

https://www.labin.com/vijesti/istina-u-titu-17085

Možda ti za ono intimno uopće ne trebaju navodnici, stoga MacLeana teško mogu zamislit kao Bonda. 

Šalu na stranu, mislim da je Tito bio britanski igrač u cijeloj ovoj priči oko njega. Toliko prisan odnos nije mogao biti samo produkt simpatija jer u politici se u prvom redu gledaju interesi.

Ove lovačke priče što MacLean priča o Titu, pogotovo o njegovom životu u Rusiji su baš baš smiješne. Možda mu ih je Tito pričao... Nisam baš siguran da je Tito u Rusiji ratovao na strani crvenih, mada mi taj dio njegovog života nije baš poznat...