gravitacija se događa PO JEDNOJ LINIJI, jer je gravitacija radijalna sila.

dakle, ako bi Zemlja odjednom zaustavila svoju orbitu, tj jednostavno stala - počela bi se približavati suncu po liniji, direktno. u tom smejru djeluje gravitacija (mislim, proces bi trajao nezamislivo dugo jer je gravitacija slaba sila)

ali, sad zamisli malo promijenjenu situaciju - kad se recimo zemlja počne približavati suncu, ti ju nabiješ nogom OKOMITO na spojnicu zemlja sunce, dakle okomito na liniju koja ih spaja. da nema gravitacije, zemlja bi samo otišla u svemir s početnom brzinom s kojom si ju puknuo...ali gravitacija postoji, i sunce ju cijelo vrijeme privlači, a zemlja cijelo vrijeme hoće naprijed...i bude zarobljena u orbitu !  
(zamisli da je zemlja privezana za sunce nekom nevidljivom i čvrstom gumom, i sad kad ti pukneš zemlju, intuitivno vidiš da počinje kružiti ! isto je s gravitacijom)
orbita je eliptična (ali u danim početnim okolnostima,može biti  hiperbolična i parabolična, pa recimo ako si čuo za one sheme kada se letjelica pošalje pokraj jupitera da bi "skupila" energiju, to se upravo radi tako da se postigne takva jedna parabola, to jest tijelo se okrene oko jupitera i on ga katapultira u deep space)
ovo se sve redom može i eksplicitno pokazati, međutim tu na scenu stupa matematika

u početku sunčevog sustava naravno da nije materija mirovala i čekala da ju sunce usiše, nego se stvari gibaju pa tako i planeti kad su nastajali su se gibali a čim imaš gibanje u gravitacijskom polju sunca dobi ćeš orbitu, kako je gore objašnjeno. različiti početni uvjeti - različite orbite.

---------------------------------

stvar se još ljepše može vidjeti ako prihvatiš osnovni koncept opće teorije relativnosti..(laički)..naime, prostor je "plahta", koju savijaju mase koje postaviš na nju...



i sad naravno, ako drugo tijelo samo staviš na rub udubljenja, tijelo padne direktno na drugo tijelo. ali ako ga zakotrljaš po udubini, tijelo pada u sve manjim kružnicama u dubinu, ili ako ga zakotrljaš iznutra prema van velikom brzinom, izletit će kad tad iz cijele priče...

sa zemljom se događa ovaj drugi slučaj, polako se orbita povećava.

kao šo Ian reče, i sunce se giba u cijeloj priči jer jednaka sila kojom sunce djeluje na zemlju djeluje i na sunce, ali to sam izostavio radi jednostavnosti
usporedba s kladivom je dosta dobra.

Hvala. Znači svaki vanjski utjecaj (npr komet ili meteor koji spiči u Jupiter i pomakne ga iz orbite) mijenja savršeni sklad sila koje vladaju u Sunčenu sustavu dovodi do kolapsa istog? Naravno ne mislim filmski u tri minute nego s vremenom...

u principu da, ali mora se baš nešto katastrofično dogoditi za neku veću posljedicu...jer ako ti malo promijeniš jupiterovu orbitu, to ne bi trebalo biti problem. zaustaviti ga nećeš nikako jer svi ostali planeti zajedno da se zakucaju u jupitera pitanje je šta bi napravili, ogroman je  

međutim, i najmanje naglije promjene zemljine orbite bi nas vodile u ogormne probleme

Jupiter ćeš malo teže maknit,ali ako bi se asteroidi zabijali jedan u drugi pa se koji odbijanac nađe na zemljinoj putanji....ajme

Ako se svemir širi, a po spoznajama da, živo me zanima kaj je tamo na granici svemira i onog nečeg.

Kako izgleda taj prelazak iz (crnog) svemira u tamo nešto?

pitanje je postoji li ta "granica"

zamisli sferu i da se gibaš po površini sfere, nikad nećeš pronaći kraj. naravno problem je što se možeš vratiti na početak ali tko zna

a valjda ne postoji...ništa.

svemir je ispunjen prostorom, pa sve što nije svemir ne bi trebalo biti ni prostor...?