BIH

Obrisan korisnik
Obrisan korisnik
Pristupio: 12.04.2008.
Poruka: 352
25. svibnja 2008. u 22:45
undying je napisao/la:
-FromHell- je napisao/la:
undying je napisao/la:
-FromHell-
 
lik moram te nesto pitati - vrzma mi se po glavi vec neko vrijeme a nemam koga, a ti mi se cinish kao pravi lik za nesto tako. pa evo : sta ako jugosloven navija za dinamo, jel to znaci da je dinamo i jugoslovenski klub ?
 
 
unde sjajno! znam tebra.
Vidi cijeli citat
Sta ako protestant navija za Celtic?Zar zbog toga nije vise katolicki irski klub!? Ili jos bolje,sto ako jugovic navija za HR-repku(vidim da je i to moguceWink)........
Vidi cijeli citat
 
pa sta? to te ja pitam! nemoj da se ponavljam grrrr!
Vidi cijeli citat
Pa recimo da je bolesna osoba...........Tongue
undying
undying
Dokazano ovisan
Pristupio: 05.11.2005.
Poruka: 14.023
25. svibnja 2008. u 22:51

pa jel onda u njegovoj percepciji dinamo jugoslovenski klub ?

Obrisan korisnik
Obrisan korisnik
Pristupio: 12.04.2008.
Poruka: 352
25. svibnja 2008. u 23:03
undying je napisao/la:

pa jel onda u njegovoj percepciji dinamo jugoslovenski klub ?

Vidi cijeli citat
Ne........................ustvari mislim tako! Sada sto taj jugovic misli i osjeca.....
dida
dida
Potencijal za velika djela
Pristupio: 26.08.2004.
Poruka: 2.931
26. svibnja 2008. u 23:03
Pa uživi se brate malo...
Obrisan korisnik
Obrisan korisnik
Pristupio: 09.06.2007.
Poruka: 3.425
29. svibnja 2008. u 00:13

U čemu je bila ljepota Banjaluke

Muhamed Filipović 28.05.2008 19:13

Nema sumnje da je Banjaluka jedan od najljepših gradova pod našim nebom. Svoju ljepotu ona zahvaljuje u prvom redu svom izuzetno povoljnom geografskom položaju, činjenici da je stjecište četiri rijeke, od kojih su dvije značajne (Vrbas i Vrbanja), dok su dvije malo jače rječice (Suturlija i Crkvena), nažalost, uništene zapuštenošću i pretvaranjem u kanal za otpadne vode. Drugi moment koji Banjaluku čini izuzetnom je činjenica da ona od svih većih bosanskohercegovačkih gradova (Sarajevo, Mostar, Zenica, Tuzla) ima najdirektniji i najoptimalniji izlaz u Panoniju i u srednjoeuropski prostor tj. da je najkraćim željezničkim i autoputem povezana sa Zagrebom, Osijekom, Budimpeštom, Beogradom, Rijekom, Bečom i Trstom.

Uz to, leži jedva pedesetak kilometara ravne ceste do plovne rijeke Save, uz dodatnu mogućnost da i Vrbas pretvori u plovnu rijeku sve do Delibašinog Sela - Trapista i tako uđe u broj gradova koji su riječnim putem povezani sa svijetom. Treći moment koji našem gradu daje osobitu vrijednost sastoji se u činjenici da je ona na ingeniozan način od svog nastanka bila moderno urbano oblikovana tj. da se logično razvijala od spajanja Gornjeg i Donjeg šehera, čime je nastala jasno i logično artikulirana cjelovita gradska aglomeracija, koja se od izlaska Vrbasa iz kanjona Tijesno slobodno razvijala ka Lijevču polju i dolinom Vrbasa išla ka Posavini. Četvrti element koji Banjaluci daje prednost ispred svih drugih bosanskohercegovačkih gradova je činjenica da je ona proviđena velikim kompleksima zelenila, da su okolna brda u nju urasla i da ima najviše najdužih gradskih aleja sa četverostrukim drvoredima, a da kroz njeno središte teče moćna rijeka Vrbas, kojoj brda, raslinje i aleje osiguravaju dovoljno svježine i u najtoplije ljetno vrijeme. Kad se tome doda da usred gradskog toka Vrbasa postoji velika Ada, koja obogaćuje prostor namijenjen ljudskim potrebama i povećava mogućnost uživanju u vodi i na njoj, uz tradicionalne mlinove na rijeci, onda se bogatstvo odnosa rijeke, brda i grada ne može uopće ni izmjeriti, a ni porediti sa bilo kojim drugim gradom u našoj zemlji. Sve je to, uz činjneicu da je, kao i neki drugi bosanskohercegovački gradovi i ona bila spoj starog i novog, da se u njenoj strukturi mogu razlikovati ili su se donedavno mogli jasno razlikovati, arhitektonski slojevi orijentalnog, austrougarskog, međuratnog i modernog perioda, koji su izražavali njen put u izgradnji, davalo je Banjaluci opravdan epitet najljepšeg bosanskohercegovačkog grada. Istina, ljudska zloba i glupost su ponešto od njenog arhitektonskog bogatstva i vrijednosti uništili, ali na svu sreću glavni artefakti se obnavljaju. Takođe na sreću, nije bilo moguće uništiti ono što je gradu dao Bog i sretna zamisao njegovog osnivača i najvećeg pojedinačnog graditelja Ferhat-paše Sokolovića.

Međutim, ja bih rekao da je ono što je Banjaluku posebno odlikovalo i što je bila njena najveća vrijendost - mentalitet i način života njenih građana. Banjalučani su se po nekim odlikama svog karaktera i shvatanja o životu odvajkada znatno razlikovali od ostalih Bosanaca i Hercegovaca. Nije to samo činjenica da smo mi bili Krajišnici, a ni ono što je poznato iz narodne izreke "Kroz Banjaluku ne pjevaj", a što je izražavalo osvjedočenu činjenicu da je Banjaluka bila oduvjek rasadnik najboljih pjevača i da su, u vrijeme koje ja još dobro pamtim, u njoj postojale cijele dinastije vrsnih pjevača, o kojima u zapisima melografa, muzikologa i vrsnog kompozitora Vlade Miloševića možemo nači bezbroj zapisa, činjenica i bilješki, nego i ono što je izraženo u naročitoj sklonosti njenih građana prema ugodnom životu, dobroj hrani, teferiču u prirodi i posebno akšamluke, osobito one kraj Vrbasa, koji su i u narodnoj pjesmi opjevani.

Već je svjetski putnik Evlija Ćelebija zapazio ovu crtu kod stanovnika Banjaluke. Na svoj orijentalni način, da ne uvrijedi nikoga, a da ipak kaže istinu koju je vidio, Evlija govori o tome kako je Banjaluka krasan veliki šeher u kojem žive brojni stanovnici svih vjera i u kojem žive mnoga gospoda, ne samo oko vezirovog dvora, nažalost porušenog nakon Drugog svjetskog rata, nego i mnogo bogatih zemljoposjednika, trgovaca i zanatlija. Evlija govori o mnogim stvarima u Banjaluci, pa posebno hvali njene trešnje zvane hašlame, koje su velike, sočne i slatke kao med kakvih nije našao u cijelom carstvu - a bogami je to tada bilo carstvo. Govori i o tome kako Banjalučani vole teferiče i dobru hranu i navodi kako se o tome ko ima kakve običaje i naravi u Bosni spore Banjalučani i Sarajlije. Sarajlije, kaže Evlija, optužuju Banjalučane da mnogo vole teferiče i da puno troše na provode i hranu, a Banjalučani kažu za Sarajlije da su škrti i da od silnog titizluka kroz đam sir umaću da bi im duže trajao. Big%20smile Evlija, nadalje, kaže: "Ja, bijedni božji rob Evlija, se ne bih miješao u ovaj spor, ali moram kazati da sam najbolju baklavu pojeo u Banjaluci." Tako su građani našeg grada priskrbili svom gradu glas mjesta u kojem ljudi vole život i žive ga bogato i s veseljem. A svako ko se još sjeća štektanja motora za navodnjavanje uz Vrbas i pjesama akšamlija Pod Orasima, ono se pružalo nizvodno od Halilovca do Rebrovca, zna kako su Banjalučani znali da teferiče, akšamluče i da se vesele uz svirku i pjesmu. To znaju stariji, a oni će se sjetiti i običaja da svaka imućnija familija u ljetno doba organizira za svoje komšije i prijatelje teferič na Vrbasu, Adi, Vrbanji, Suturliji, Gornjem šeheru, Novoseliji, u Vrbanji ili u Slatini. HugNa teferiče se išlo rano ujutro kolima i fijakerima, a ostajalo se cijeli dan i za svakog je bilo ponešto za veselje i provod.

Sve je to bilo izraz jedne mekane i vesele prirode banjalučkog svijeta, koji je bio urban i počivao na vezama nastalim u zajedničkom životu. To nije bilo isprazno veselje i sklonost trošenju nego stav da je život jedan i kratak i da ga treba poštovati i živjeti u prijateljstvu i veselju, jer zla ionako ima dosta. Da je to bilo upravo tako najbolje dokazuje zlo vrijeme koje je u nastalo 1941. godine, kada je zločinačka vlast počela progoniti ljude zbog njihove rase, vjere i nacije. Činjenica je koju treba zapamtiti i na nju se vraćati, ako još ima vremena da ostanemo ljudi, da u Banjaluci nije bilo domaćih ***. Glavne *** - Gutići, Stubnija, Kelemen i Nedjeljski nisu bili Banjalučani. Nešto malo katoličke mladeži, koja je angažirana preko križarskog pokreta (vodio ga je Nedjeljski) to je sve što je ustaštvu dala Banjaluka. Tome treba dodati i kriminogenog Asima Đelića, homoseksualnog partnera zločinca Viktora Gutića, i to je sve. Sa druge strane, Banjaluka je dala više od 1.700 prvoboraca u ratu protiv fašizma, a u ratu je učestvovao gotovo sav grad, koji je 1944. izbjegao na oslobođenu teritoriju. U Banjaluci je sve što je imalo ugleda i značenja, od muftije Nurkića do tapetara Raskana Suljića, 1941. godine potpisalo Rezoluciju protiv progona Srba, Jevreja i Cigana. Gotovo svi potpisnici, njih preko 200, završili su u logoru "Stara Gradiška". Banjalučani su masovno javno protestirali protiv ustaškog ubojstva bolesnog hodže koji je viknuo: "Živio kralj." Banjaluka je bila nijema i niko nije izlazio na ulicu nakon pokolja nad Srbima u Drakuliću koji se dogodio na Božić 1942, a koji je predvodio zloglasni fra Miroslav Majstorović Filipović.

Ono što čini jedna grad gradom i daje mu najvišu vrijednost nije sve ono što sam naveo, nego upravo to da u njemu žive ljudi koji su pravi ljudi, koji su solidarni sa svojim sugrađanima, koji su sposobni da se usprotive zlu i nepravdi prema bilo kome. Nažalost, kako god je neobuzdana gradnja uništavala bašče i brodove kraj Vrbasa, historijske objekte nulte vrijednosti (bezistan, kamenitu džamiju i ćupriju na gradskom šancu) te gradila zgradurine misleći da izgrađuje grad, tako su i oni koji su se doseljavali u naš grad postajali samo njegovi stanovnici, ali ne i građani. Oni, nažalost, nisu nikada naučili šta znači biti građanin uopće, a posebno građanin tako lijepog i važnog grada kakav je bio naša Banjaluka.

Wink
smOtto
smOtto
Dokazano ovisan
Pristupio: 17.06.2004.
Poruka: 10.717
29. svibnja 2008. u 00:24
jebeš grad bez *** LOLWink
[uredio smOtto - 29. svibnja 2008. u 00:24]
"kažem ja"
Obrisan korisnik
Obrisan korisnik
Pristupio: 02.02.2007.
Poruka: 6.831
29. svibnja 2008. u 13:30
Masakr%20u%20Tuzli:%20Šest%20mrtvih,%20ubica%20uhapšen
Masakr u Tuzli: Šest mrtvih, ubica uhapšen
Cetvrtak, 29. maj 2008. 11:07


Tomislav Petrović (45), iz za sada nepoznatih razloga ubio je šestoro ljudi, jutros oko šest sati u mestu Trstije - Donja Lipnica kod Tuzle, potvrđeno je Srni u MUP-u Tuzlanskog kantona.

Prema dosadašnjim informacijama, naoružani Tomislav Petrović ubio je troje komšija u njihovim kućama, a zatim ušao u autobus i ubio još tri osobe, pritom ranivši vozača.

"Nakon što je ubio trojicu komšija u njihovim kućama, Tomislav Petrović je krenuo ka autobuskom stajalištu i sa pištoljem ušao u gradski autobus gde je ubio još troje ljudi i ranio vozača autobusa. Vozač je teško ranjen nakon čega je uz pomoć meštana ovog naselja, koji su mu pružili prvu pomoć, uspeo da dođe do Univertitetsko kliničkog centra u teškom zdravstvenom stanju", kazao jeportparol Ministarstva unutarnjih poslova Tuzlanskog kantona Miralem Malkić.

Služba za komunikacije UKC Tuzla saopštila je da je u ranim jutarnjim satima u Univerzitetski klinički centar Tuzla primljen je M.Č. (1967.) s povredama nastalim vatrenim naoružanjem. Reč je o teškim telesnim povredama.

"U toku je operativno zbrinjavanje nastalih povreda, a pacijent je za sada van životne opasnosti", saopšteno je iz UKC.

Prema izjavama očevidaca, Petrović je ubio komšije Minju i Kaju Petrović i Ivu Markanovića, a zatim i troje putnika koji su se nalazili u autobusu. Meštani kažu da se Petrović čudno ponašao i da je patio od depresije, ali da niko nije ni sumnjao da bi mogao počiniti ovakav zločin.

Policija Tuzlanskog kantona uhapsila je ubicu koji se trenutno nalazi u prostorijama MUP-a nakon čega će biti predat nadležnom tužilaštvu. Za sada niko ne želi da govori o motivima masakra u Tuzli.

Prema rečima Malkića više detalja biće saopšteno na vanrednoj konferenciji za novinara MUP-a i Kantonalnog tužilaštva koja bi trebalo da bude održana danas u 14 sati, prenose federalni mediji.

(agencije/MONDO)
Obrisan korisnik
Obrisan korisnik
Pristupio: 16.12.2005.
Poruka: 11.280
04. lipnja 2008. u 13:19
ex-YU (sve vesti)
Vatikan:%20Međugorje%20je%20delo%20đavola
Vatikan: Međugorje je delo đavola
Sreda, 4. jun 2008. 12:04  


Međugorje, katoličko svetište u Hercegovini predstavlja lukavstvo Sotone, izjavio je ugledni vatikanski sveštenik i jedan od glavnih egzorcista Andrea Đena u izjavi za britanski "Dejli mejl".

U Međugorju se sve vrti oko novca, hodočasnika, kuća za iznajmljivanje i prodaje jeftinog nakita, što je velika sramota i delo samog đavola, kaže Đena ističući da je Međugorje i šta se oko njega dešava skandal.

Vatikan javno optužuje grupu ljudi koji tvrde da su Majku Božju u poslednjih 27 godina videli više od 40.000 puta, a šest "videlica" privuče više od milion turista godišnje zbog čega lokalni trgovci zadovoljno trljaju ruke, piše list.

Videlice danas žive u ogromnim kućama s obezbeđenjem, teniskim igralištima i skupocenim automobilima, a jedan od muškaraca koji je navodno video Bogomajku čak se oženio s bivšom kraljicom lepote iz SAD.

Sve je počelo 25. jula 1981. godine kad je šestoro dece u siromašnom delu Hercegovine dotrčalo svešteniku i izjavilo da su na obližnjem brdu videli Bogomajku.

Crkvena istraga nije u to poverovala pa je Vatikan 1985. zabranio vernicima dolazak na mesta navodnog ukazanja što su mnogi katolici zanemarili.

Međugorje je i pitanje spora Katoličke crkve u BiH, odnosno mostarskog biskupa, i sadašnjeg i pređašnjeg i hercegovačkih franjevaca koji su nosioci ustaške ideologije.

Štaviše, ukazanja su se odvijala na području na kome su *** pobile velik broj Srba i pocicnile ostale zločine nad njima, a u blizini je i pravoslavni manastir Žitomislić koji je bio na udaru u oba rata.

(Tanjug)
Obrisan korisnik
Obrisan korisnik
Pristupio: 18.06.2003.
Poruka: 16.042
05. lipnja 2008. u 10:58

Republika Srpska

Radmanović: Mesić da se ne petlja u unutrašnje stvari BiH

Autor: Tanjug | 05.06.2008 - 09:35

Srpski član Predsedništva BiH Nebojša Radmanović pozvao je sve političke lidere u okruženju da ocene o istorijskim događajima na ovim prosotorima ostave istoričarima, i pozvao Stjepana Mesića da se ne "petlja u unutrašnje stvari BiH".

Komentarišući tvrdnje hrvatskog predsednika Stejepana Mesića da je RS nastala na etničkom čišćenju, Radmanović je rekao da nije prvi put Mesiću da se, iako je predsednik susedne države, koja je garant Dejtonskog sporzuma, petlja u unutrašnje stvari BiH.
<> .banner_text_link{ text-align: right } .banner_text_link a{ font-size: 12px; color: #ccc } .banner_text_link a span{ font-size: 10px; } .banner_text_link a:hover{ color: #666 } Radmanović je rekao da je sličan potez domaćim liderima i političarima u susedstvu uputio i pre godinu i po dana, kada im je jasno poručio da je BiH "zrela država", da su njeni političari "odrasli" i da im ne treba držati predavanja kako treba da se ponašaju.
On je rekao da je Mesić od tada u više navrata negirao Dejtonski sporazum i da poslednje eskalacije verbalnih sukoba na relaciji Zagreb Banjaluka i medijsko ponašanje o tome može značiti i posmatrati u tom svetlu.
Osvrćući se i na izjavu bošnjačkog člana u Predsedništvu BiH Harisa Silajdžića da neće ići u Srbiju dok se na uhpase haški optuženici, Radmanović je rekao da i Silajdžiću i Mesiću nije prvi put da iznose lične stavove, kojima diskredituju napore BiH za održavanje dobrosusedkih odnosa, koja je potrebna svima i ključni je uslov i zahtev EU za potpisivanje Sporazuma o stabilizaciji i pridruživanju.

smOtto
smOtto
Dokazano ovisan
Pristupio: 17.06.2004.
Poruka: 10.717
05. lipnja 2008. u 11:59
Mesić da se ne petlja u BiH a tvoj šef Dodik smije govoriti da je u Hrvatskoj provedeno etničko čišćenje... uuu stoko licemjernaThumbs%20Down
a mislim da Mesić i po dejtonskom sporazumu ima pravo brinuti se o Hrvatima u BiH, dakle i mješati se, a toliko se pozivate na taj dejton kad je riječ o toj nekoj republici
"kažem ja"
  • Najnovije
  • Najčitanije