Šta je sa tobom ?

Tema je o BiH i ja sam u prethodnom postu napisao da osuđujem ubijanje civilnog srpskog stanovništva i pišem, da se suosjećam sa njihovim bližnjim, naravno da im nije lako.

Uostalom, otkud ti..

Pjer, koliko sam primjetio, zreliji si čovjek, pa mi nikako nije jasno odakle tolika inspiracija za provokacije..

ali neka, ako te veseli..

bas kao sto sam ti i reko....nemoj mi odgovarat, jer mi se neda replicirat nazad...nije stvar  u onome sto si ti napisao vec srbi sta pisu...a oni pisu o svojim zrtvama...i to moras razumjet, da oni ne toleriraju samo srerbrenica ovo, srebrenica ono, nego spominju i te neke svoje  patnje i zrtve...

A kontaš, demokratija i te sheme, pa onda bi i ja da odgovorim.

Čuj nemoj mi odgovarati, e blago tebi..


evo oprosti, neću više, samo nemoj biti nasilan.

hajde razligu, nemam se volje raspravljati, a ni vremena.

zdrao

zdravo

Već ti je vejn dobro odgovorio ali da probam ovako iskusan da ti pojsanim
da je problem u tome što tebi i tebi sličnima smeta ako neko pomene bilo
koju srpsku zrtvu u ratu koji je bio u BiH.
 

Sletjela tri Srbina na Mars.

Prvi uzme zastavu, zabode je i kaze:
- Ovo je zemlja Republike Srpske.

Drugi ga opali po glavi i kaze:
- Ovo je Kraljevina Srbija.

Treci izvadi pistolj, ubije ostale, pobode krstace, pa kaze:
- Gdje su srpski grobovi, tu su srpske zemlje.

BHDani

Bloomberg i lik i djelo Milorada Dodika

Nema nikakve sumnje da je glavni kočničar pokretanja proizvodnje u Rafineriji nafte Bosanski Brod zapravo Vlada RS-a, baš kao što je sada evidentno da nema ni govora o investiranju milijarde eura u naftnu industriju manjeg bh. entiteta



Zvuči nevjerovatno, ali kod Milorada Dodika, premijera Vlade Republike Srpske, ima i nešto pozitivno! Ako ništa drugo, može se reći da su "lik i djelo" Milorada Dodika zaista nepresušni izvori tema za bh. i svjetske novinare, bez obzira na činjenicu da je već svima nama na ovim prostorima političar iz Laktaša prilično dosadio.

Nova tema koju je početkom ove sedmice inicirao Dodik je izuzetno teško stanje nakon provedene "privatizacije" naftne industrije Republike Srpske. Kao što znamo, premijer Vlade manjeg bh. entiteta je prije dvije godine u Moskvi s ruskim Zarubezhneftom potpisao protokol o prodaji naftne industrije RS-a, odnosno protokol o prodaji triju tamošnjih kompanija: Rafinerije nafte Bosanski Brod, Rafinerije ulja Modriča i Petrola Banja Luka. Dodik je to najavio kao posao stoljeća, a veliki svjetski mediji, poput Bloomberga i Financial Timesa, pisali su o njegovim dogovorima kao o spektakularnom ulaganju milijarde eura u pokretanje brodske rafinerije!?!

No, dvije godine nakon toga, svjetski mediji, pod utjecajem Dodikovih lobista zaposlenih u njihovim kućama, "zaboravili" su na tu veliku investiciju. Nažalost, iz svega toga oni nisu ništa naučili pa tako i dalje, s vremena na vrijeme, znaju da mlate praznu slamu u stilu: Republika Srpska - novi raj za poslovne ljude. Međutim, poslanici u Narodnoj skupštini RS-a su, najblaže rečeno, skeptični prema takvim naslovima. Tako su, naprimjer, početkom sedmice na zasjedanju u Banjoj Luci s pravom iskali da "otkako je potpisan protokol o saradnji u Moskvi, do danas nije proizvedena nijedna litra goriva". Sam Dodik nije se ni pojavio na tom skupštinskom zasjedanju na kojem je raspravljano o naftnom sektoru, nego je poslao smušenog Slobodana Puhalca, novog ministra privrede, energetike i razvoja Republike Srpske, da poslanicima objasni kako je situacija i tu - sjajna.

A Puhalac je to zaista briljantno izveo. Objasnio je da privatizacija naftnog sektora RS-a traje duže nego što je planirano zbog, pazite sad, odugovlačenja u donošenju odluke o kvalitetu tečnih naftnih goriva u Vijeću ministara BiH te zbog davanja saglasnosti Konkurencijskog vijeća BiH i registracije kupoprodajnog ugovora u Ministarstvu vanjske trgovine i ekonomskih odnosa BiH, kao i reorganizacije Vnesheconom banke i promjene menadžmenta Zarubezhnefta. Pojednostavljeno rečeno - svi su krivi za kašnjenje pokretanja proizvodnje u Rafineriji Brod, osim Vlade RS-a.

Puhalac, naravno, pri tome nije ni spomenuo da je upravo on bio na čelu Ministarstva vanjske trgovine i ekonomskih odnosa BiH, odakle ga je Dodik nedavno povukao zbog toga što je pokazao apsolutnu neefikasnost u razvaljivanju državnih institucija. Stoga ga je, valjda po kazni, i posadio na izuzetno "vruće" mjesto ministra privrede, energetike i razvoja Republike Srpske, dok će na njegovo prethodno mjesto poslati nekoga daleko destruktivnijeg.

A šta zapravo kažu činjenice zašto do danas nije proizvedena nijedna litra goriva u Rafineriji Brod? Prvo, Vlada RS-a je s Dodikovim potpisivanjem protokola u Moskvi na sebe preuzela obavezu izmirenja svih dugova Rafinerije Brod. Zbog toga je morala postići nagodbe s četiri velika povjerioca kojima je dug zagrebačkom Tifonu smanjen s 9,9 na 9,1 milion američkih dolara, britanskom Devinu sa 74.629.515 KM na 47 miliona američkih dolara, britanskom Vitolu sa 115.230.829 na 27.397.536 američkih dolara i preduzeću registriranom na Britanskim Djevičanskim Otocima - Set Company Anstalt s 30.193.167 KM na 15,9 miliona američkih dolara.

Dakle, koliko je god Vijeće ministara sporo radilo u slučaju donošenja odluke o kvalitetu tečnih naftnih goriva, natezanja Dodikove vlade s četiri povjerioca trajala su znatno duže.

Osim toga, Vlada RS-a je morala riješiti i probleme sa 17 takozvanih manjih povjerilaca s kojima je postigla nagodbe na način da je isplatila njihova potraživanja umanjena za po 30 posto. Dakle, koliko je god davanje saglasnosti Konkurencijskog vijeća BiH bilo sporo, uvjeravanja manjih povjerilaca su trajala duže. I da ne nabrajamo dalje, slično je i s registracijom kupoprodajnog ugovora u Ministarstvu vanjske trgovine i ekonomskih odnosa BiH, kao i s reorganizacijom Vnesheconom banke i promjenom menadžmenta Zarubezhnefta.

Sve je to moglo biti i dugotrajno i sporo, ali sve to zajedno ne može prikriti činjenicu da je Dodik za RS zapravo napravio jako loš posao s Rusima, kojima je spomenute tri kompanije prodao za samo 12 posto knjigovodstvene vrijednosti i pri tome preuzeo na Vladu ogromna dugovanja iz kojih se ona neće tako lako izvući. Nema, dakle, nikakve sumnje da je glavni kočničar pokretanja proizvodnje u Rafineriji Brod upravo Vlada RS-a, baš kao što je sada evidentno da nema ni govora o investiranju milijarde eura u naftnu industriju RS-a. Bilo bi na kraju zaista interesantno vidjeti kako bi veliki Bloomberg sada izvještavao o ovome.