BIH

1 2 3

...

972973974

...

1111 1112 1113

Obrisan korisnik

Pristupio: 15.01.2005.
Poruka: 42.430

11. ožujka 2014. u 16:55

Navi3 je napisao/la:

Ne znam jel mu smetaju ostali, samo znam da voli puno srat po Hrvatima ovdje.

Vidi cijeli citat

A sta ocekivati od ljudskog govneta koji se ismijavao Tudjmanovom tumoru... a onda ga i sam dobio, pa ostao bez jednog muda.

Obrisan korisnik

Pristupio: 27.04.2010.
Poruka: 3.283

16. ožujka 2014. u 11:21

Legenda o Borisu Dežuloviću

Nije na meni da osuđujem legendarnog pisca kolumni i književnika. Njegove knjige, tvrde mnogi, zaslužuju i više pažnje nego što su imale dosad, a njegove kolumne su prepoznatljive, pomalo postmodernističke i pune ironije. Doduše, kako za koga. Poznat je Boris Dežulović po nizu knjiga i tekstova koje se bave političkom tematikom. Usprotivio se, znaju to i mala djeca, prvom hrvatskom predsjedniku dr. Franji Tuđmanu i njegovom fašizmu. Elem, radi se o kozmopolitski nastrojenom čovjeku koji uspijeva fascinirati više stotina tisuća, po njemu, rijetko pismenih ljudi na prostorima bivše Jugoslavije u kojoj je on, kao kozmopolit, vjerojatno ponosno uzdisao taj ispravni anacionalni zrak. Ipak, ne želim karakterizirati čovjeka kao takvog ili onakvog, cilj ovog teksta nije bavljenje Dežulovićevom personom, nego jednom od njegovih kolumni.

__________piše: Ivan Pepić l poskok.info

Prošlotjedna „Legenda o Trećem entitetu“ kolumna je u kojoj taj famozni pisac napada ideju odnosno samu pomisao trećeg entiteta u bientitetskoj Bosni i Hercegovini. Ironično spominje kako su Hrvati uspjeli opstati u više od petsto godina unatoč Osmanskom i Austro-Ugarskom Carstvu te Jugoslavijama. Istina. Međutim nedostaje Dežuloviću ona iskrenost i, klasično za njega i njegove istomišljenike, namjerno izostavlja dublju analizu ne spominjući kako tad nisu postojali demokratski uvjeti koji postoje danas i koje Hrvati, kao narod koji je znao prepoznati prednosti demokracije za razliku od nekih drugih naroda u susjednoj Istočnoj Europi, cijene i žele istinski živjeti. Kolumnist Dežulović ne priznaje da danas postoje ti uvjeti koji bi Bosnu i Hercegovinu modernizirali i napokon izveli iz političkog i ekonomskog mraka.
Uzaludno je govoriti tom piscu da postoje države s više entiteta samo nekoliko stotina kilometara od njegovog ureda. Belgija, Nizozemska i Švicarska samo su primjer uspješnih višeentitetskih država koje su se politički razvile upravo zahvaljujući tom modelu.

U tim državama nije bilo unitarističkog silovanja kao što to postoji danas u Bosni i Hercegovini ili u ondašnjoj Jugoslaviji. Možemo Dežuloviću objašnjavati politološke pojmove i kazivati da entitet ne znači podjela, mržnja ili fašizam. Ipak, on će se i dalje držati one svoje „Jebo sad hiljadu dinara“. Dežulovićizam je fenomen u kojemu se nalaze svi oni koji se paranoično bore protiv mržnje paradoksalno sijući mržnju vraćajući se na temu rata ili na onu „kako je prije bilo bolje“. Zapravo, Dežulović zarađuje kruh optužujući druge za nacionalizam i za greške prošlosti, ne znajući da upravo takva retorika zakopava i koči društvo. prema njegovom mišljenju i mišljenju njemu sličnih, oni koji zahtijevaju dodatnu političko preuređenje Bosne i Hercegovine odnosno dodatni entitet koji bi konačno bio rezultat ravnopravnosti i konsocijacijske demokracije na kojoj počivaju podijeljena društva diljem svijeta, od Kanade do Libanona, su fašisti. Nametanje takve krivnje jednom cijelom narodu ne samo da je bezobrazno, nego su upravo to radili nacifašisti – pomislimo na Hitlera koji je cijeli jedan narod (Židove) progonio zbog toga što su navodno krivi. Ali ne, to ne prolazi u nekim kvazi-kozmopolitskim glavama koje žele delegitimirati minimalne zahtjeve jednog konstitutivnog naroda: politička ravnopravnost, ravnomjerna predstavljenost u institucijama, od jezika do člana Predsjedništva BiH.
Ponavljati dežulovićistima Lijphartove teze ili oslanjati se na primjere nekih država u kojima se poštuju načela konsocijacijske demokracije ne vrijedi, jer oni sve gledaju s visoka, dok su za njih obični ljudi, koji zahtijevaju samo TV na hrvatskom jeziku i legitimne izabrane političare koji će ih predstavljati, jednostavno neobrazovani fašisti. Kako je moguće da upravo oni, koji se zaklinju u jednakost ljudi, naroda i vjera ne žele prihvatiti ideju trećeg entiteta koji bi stavio u ravnomjerni položaj sve konstitutivne narode u BiH? Radi li se možda o mržnji prema najmalobrojnijem konstitutivnom narodu? Ili o običnom odbacivanju logičnih zaključaka? Naravno, lakše je pisati o krađi nekih političara, jer to raja voli! Raja voli uz kavu pročitati dobru kolumnu koja će delegitimirati političare, a legitimirati nerad, jer „raja nije kriva za takvo stanje u zemlji, nego lopovi“, pogotovo oni lopovi koji ne čitaju Oslobođenje nego Poskok ili Večernji list. Međutim, zaboravljaju čitatelji Oslobođenja da dok se ne riješi nacionalno pitanje u Bosni i Hercegovini i dok se ne promjene stvari nabolje nema IPA sredstava, nema napretka ka Europskoj uniji, nema investicija (osim onih iz turske agencije TIKA-e…). Treći entitet jedno je od rješenja za bolji napredak i za potpunu provedbu demokratskih načela. Jer nitko ne može osporiti činjenicu da je demokracija u Bosni i Hercegovini mrtvo slovo na papiru upravo zbog nepoštivanja glasova Hrvata.

Neću vam ispričati vic, kako to običava Boris Dežulović, nego jednu istinsku priču jedne države: Belgije. Spomenuta država nalazi se u srcu Europe, jedna je od najbogatijih država na kontinentu, a njezin je glavni grad sjedište najvažnijih svjetskih institucija. Ta je država doživjela strašni poraz tijekom Drugog svjetskog rata. Podijeljena država i društvo tijekom druge sredine prošlog stoljeća natjerali su ustavotvorce da pronađu idealno rješenje za premošćivanje takvog problema. Ustav iz 1993. predviđa državu s tri entiteta: nizozemski, francuski i njemački entitet, u kojima se poštuju jezici, nijedna etnička skupina nije preglasavana, te ne postoje značajniji problemi vezano za respektiranje najmanjeg konstitutivnog naroda, njemačkog, kojemu je osigurano pravo na nacionalnu televiziju na njemačkom jeziku unatoč činjenici da njemačka zajednica čini tek oko 0,7% od ukupnog broja stanovništva. To Bosna ne želi slušati.

Dežulović se vjerojatno ironično smije kad mu netko spomene te činjenice. Uvjeren sam da ako se Bosna i Hercegovina ugleda na Belgiju, onda će i Bošnjaci i Hrvati i Srbi navijati za Bosnu i Hercegovinu, jer se neće osjećati kao stranci u toj državi. Ne samo da će navijati skupa na stadionima, nego će ljudi iz zapadnog dijela Mostara izlaziti i prosvjedovati protiv korumpiranih političara. Dakle, neće biti potrebe da građani iz istočnog Mostara dolaze prosvjedovati u zapadni dio, nego će to automatski raditi svi. I tako se rješava problem nacionalizma, a ne forsiranjem unitarističke bajke i vraćanje na onu „kako je prije bilo bolje“. Jer ne shvaćam logiku onih koji smatraju da treći entitet služi separatistima. Prije svega, tko ima snagu da separira (odvoji) budući treći entitet iz Bosne i Hercegovine u 21. stoljeću? Hoće li možda Čović i Raguž donijeti nacrt novog ustava koji će proglasiti dijelove hrvatskog entiteta državom, a Josipović to potpisati? Sumnjam. Takve su bajke prošlost.

Vrijeme raznih Mesića i Dežulovića je prošlo. Više se ne živi od ironije i viceva, nego od kreiranja bolje budućnosti.

*Bitna napomena: Autor koji zagovara Treći nije Hercegovac, iz Odžaka je . Bosanska Posavina.

http://poskok.info/wp/?p=84016

[uredio zmaj_sb - 16. ožujka 2014. u 11:22]

Obrisan korisnik

Pristupio: 06.10.2010.
Poruka: 16.896

31. ožujka 2014. u 22:30

Livno - Happy

Obrisan korisnik

Pristupio: 06.03.2010.
Poruka: 28.213

31. ožujka 2014. u 23:28

odlični, bravo

sky, jesi ti malo zaplesao? kad već sve u Livnu ide loše..

Obrisan korisnik

Pristupio: 06.10.2010.
Poruka: 16.896

01. travnja 2014. u 00:41

Nisam. Snimalo se kad su igrali Hajduk i Dinamo pa sam bio u Splitu. Bolje bi bilo da sam ostao.

Cholo

Većinski vlasnik Foruma

Pristupio: 13.01.2011.
Poruka: 33.004

01. travnja 2014. u 15:24

nije da se hvalim, al' smo razvalili

https://www.youtube.com/watch?v=nfAbwBCp2FA&feature=youtube_gdata_player

[uredio Navi3 - 01. travnja 2014. u 17:55]

Obrisan korisnik

Pristupio: 27.04.2010.
Poruka: 3.283

04. travnja 2014. u 18:56

http://poskok.info/wp/?p=86589

Kako sam “gađao govnima” Antu Tomića

Halo. Dobar dan, je li gospodin Raspudić?
– Da, izvolite.

– Zovemo iz policijske uprave zagrebačke. Vaša supruga nam je rekla da ste trenutno na Filozofskom fakultetu, trebali bismo obaviti obavijesni razgovor.

– O čemu?

– Ne bismo preko telefona, hoćete li da dođemo na fakultet?

– Može, samo recite koliko će trajati i na koju temu, jer imam nastavu za sat vremena.

– Ma vrlo kratko, nekoliko minuta. Po nalogu splitske policije, riječ je o napadu u Splitu, od 23. 2…

– Na Antu Tomića?

– Da.

– Ahhhhaaaa, ha, ha, ha….vi ste, ha, ha, ha…. vi me zaj., ha, ha… vi ste one Bijele udovice, što zovu.., ha,ha,ha…

Trebalo mi je deset minuta da se prestanem smijati (produžili su mi život za barem mjesec dana), a njima isto toliko, da me, i sami kroz smijeh, uvjere kako oni nisu Bijele udovice, riječki humoristi, koji telefonom nazivaju i sprdaju ljude, već da me stvarno iz policije zovu na obavijesni razgovor o napadu na najvećeg hrvatskog književnika Antu Tomića kantom punom izmeta na splitskoj Pjaci.

Imao sam dojam da im je jako neugodno, ali da moraju postupiti po zahtjevu genijalca iz splitskog policijskog tima koji je, budući da im istraga tapka u mjestu, indicirao mene kao potencijalnog osumnjičenog.

Uljepšali su mi dan, nasmijali me do suza i osigurali temu za sljedeću kolumnu. Nakon što sam shvatio kako ipak nije riječ o šali, ljubazne i uzorno profesionalne policajce u civilu pozvao sam na kavu u bar preko puta fakulteta i farsa od obavijesnog razgovora mogla je početi.

Dao sam ime, prezime, ime oca, majke, djevojačko majčino prezime, datum i mjesto rođenja, prebivalište, zanimanje i titulu. Onda smo prešli na povijest, ontologiju i fenomenologiju mog odnosa s prvim prološkim perom.

Indicija za obavijesni razgovor bilo je nešto što su oni smatrali mojom polemikom s Tomićem, a ustvari se radilo o povodu kojeg mi je dao da javnosti objasnim fenomen “daidža”, šačice bosanskih franjevaca u službi bosanske/bošnjačke unitarističke politike. Bili su izvrsno upućeni u moj i Tomićev tekst, iz čega se može zaključiti da je policija posvetila silne sate analitičkog rada u potrazi za nasilnikom koji je kantom fekalija zalio Kutlinog i Pavićevog miljenika.

Nakon što smo uz kavu protresli motive koji su me mogli nagnati da danima punim kantu i sa šiltericom kao komandos trčim po Pjaci i dovršavam probavom i kantom ono što valjda nisam mogao mozgom i tipkovnicom, prešli smo na pitanje mog, kao Juventusova obrana čvrstog alibija. Upitan gdje sam bio u vrijeme stravičnog napada na HAVC-ovog miljenika, odgovorio sam da sam bio na cesti između Banjaluke i Mostara, kako i pristoji Dodikovom i Čovićevom plaćeniku, što mi mogu potvrditi i tri osobe koje su bile sa mnom u automobilu. Uz to, i granična policija može dokumentirano potvrditi da sam tog dana bio na teritoriju BiH, zemlje koju je Tomić, odvjetnik daidža, nedavno tako učinkovito branio od mene. Policajac koji je cijelo vrijeme susprezao smijeh, tada se nije mogao suzdržati pa je otvorio karte.

– Ali, gospodine Raspudiću, vi ste mogli to organizirati, tj. platiti nekome da to uradi…

Vidio sam se već kako, kao neki hercegovački Michael Corleone, ubacujem kockicu šećera u kavu na benzinskoj crpki u Jajcu, dok se u istom trenutku, u drugoj državi, kanta sručuje na glavu nekadašnjeg člana Programskog vijeća HRT-a.

– Jeste li u danima nakon napada bili u Splitu? – pitao me drugi policajac.

– Jesam, tri dana nakon agresije na pitomca JNA, bio sam gost na jako posjećenoj tribini u Splitu.

– Koliko je ljudi bilo?

– Gotovo tisuću.

– Je li se spominjao napad na g. Tomića?

– Jeste. Pred kraj tribine, jedan posjetitelj iz publike me je pitao kako komentiram napad na Tomića.

– I što ste rekli?

– Rekao sam da osuđujem svako nasilje. I da se ja s gospodinom Tomićem ni u čemu ne slažem, ali da smatram da njemu nedostaje pažnje, ljubavi i pouke. I da bi ga to učinilo boljim. A da se agresijom nikoga nije popravilo pa neće ni njega.

Nakon što su mi policajci rekli kako nemaju više pitanja, ja sam njih zamolio da mi odgovore na tri.

Prvo sam ih upitao trebam li im dati uzorak stolice na analizu, na što su se počeli tresti i previjati na stolicama, s mukom zadržavajući privid ozbiljnosti. Odgovorili su:

– Za sada ne.

Drugo pitanje je bilo – kako se kvalificira ono što se dogodilo u Splitu? Objasnili su mi da to ipak nije kazneno djelo poput napada nožem, već da je to prekršaj, uz elemente narušavanja javnog reda i mira i javno sramoćenje što bi se kasnije moglo goniti po privatnoj tužbi.

U redu, pitao sam ih, je li uobičajeno da se za nešto što se kvalificira kao prekršaj provodi tako široka istraga i da se uključuje više policijskih uprava.

Mudro su preskočili odgovoriti. Na kraju mi rekoše kao znaju da ću se za tjedan dana s tim obavještajnim razgovorom sprdati u kolumni, ali da oni samo rade svoj posao tj. postupaju po nalogu. Rastadosmo se kao braća.

Iz prvog obavještajnog razgovora u životu izvukao sam nekoliko zaključaka.

Prvo me je začudilo to što me je žena odmah otkucala. Postupila je potpuno nerevolucionarno. Umjesto da kaže, kad su došli na vrata, kako me nije vidjela danima i ne zna gdje sam, locirala me je kao Šeks Gotovinu.

Drugo, dva zagrebačka policajca s kojima sam razgovarao ostavili su sjajan dojam uljudnih, inteligentnih i profesionalnih osoba, koji su u sprdnji od naloga i komediji od slučaja uspjeli zadržati dignitet struke, kad već nije taj lumen iz Splita koji je zaključio kako bi bilo super malo policijom cimnuti Raspudića.

Treće, nerazmjerno velika sredstva, radni sati i energija troše se na istragu jednog prekršaja.
Uz bezrezervnu osudu tog agresivnog čina i javnog sramoćenja kakvo nitko ne zaslužuje, bode oči nerazmjer između težine djela i širine i intenziteta istrage. Bilo bi lijepo kad bi sustav isti trud koji pokazuje kad je u pitanju oligarhijski zabavljač pokazivao i u slučaju drugih oštećenih građana.

Četvrto, ne razumijem logiku istrage preko motiva. Jesu li oni koji su uprli prstom u mene, mislili kako ću, da sam doista organizirao ili osobno izvršio kantonadu, nakon poziva na obavijesni razgovor puknuti, pokajati se i priznati – jesam, ja sam?

Peto, definitivno ima nešto u Hegolovoj misli kako se sve u povijesti događa dvaput, prvi put kao tragedija (od milicionerskih pendreka do Golog otoka), a drugi put kao farsa (obavijesni razgovor kao vic godine, na kojem se ludo zabavljate i keserite s policajcima dok sastavljate besmisleni zapisnik). I na koncu, očekujući da se uskoro u istragu uključi i Interpol, svečano izjavljujem da sam spreman i dalje biti potpuno kooperativan.

Obrisan korisnik

Pristupio: 08.04.2011.
Poruka: 548

05. travnja 2014. u 21:48

stara dobra komunisticka pendrek "demokracija"...

Obrisan korisnik

Pristupio: 14.10.2006.
Poruka: 2.473

01. svibnja 2014. u 17:10

U Sarajevu otkriven spomenik papi Ivanu Pavlu II.

Nadbiskup vrhbosanski kardinal Vinko Puljić i predsjednik Hrvatskog kulturnog društva “Napredak” Franjo Topić podigli su platno sa spomenika papi Ivanu Pavlu II ispred sarajevske Katedrale srca Isusova, otkrivši time spomenik velikom papi svim građanima BiH.

Prije ovoga, prigodnim govorom obratio se predsjedavajući Predsjedništva BiH Bakir Izetbegović, koji je ovog papu nazvao velikim čovjekom i jednim od najvećih humanista prošlog stoljeća.

Stoljeće mira

Podsjetio je da ga građani BiH po dobru pamte te da nikada neće zaboraviti što je učinio za njih tijekom proteklog rata.

”On nikada nije propustio priliku da pozove na zaustavljanje patnje naroda u BiH. Poznato je da je još 1994. godine papa želio doći u Sarajevo, a namjeru je ostvario 1997. godine kada je još na aerodromu poručio da ga je vodila želja da se osigura poštivanje svakog čovjeka i njegovih prava. Svojim univerzalnim humanističkim stavom ostavio je neizbrisiv trag”, kazao je Izetbegović.

Izrazio je nadu da će ovaj put podizanjem spomenika Papi u Sarajevu početi stoljeće mira i pravde za sve.

Predsjedatelj Vijeća ministara Bosne i Hercegovine Vjekoslav Bevanda izjavio je kako je papa kada je Bosni i Hercegovini bilo najteže bio „tu s nama i uz nas te najbolje što smo mogli i što možemo je da mu se na ovaj način zahvalimo i da se prisjetimo onih koji su bili s nama”.

Zahvalio je i čestitao svima koji su pridonijeli izgradnji spomenika, te iskrene pozdrave uputio Svetoj Stolici i zahvalio na svemu što je učinila BiH.

Čak 263 puta govorio o BiH

Podsjetio je na riječi pape Ivana Pavla II prilikom posjete Travniku 1997. godine, kojom prilikom je kazao da ljudi ovoga područja žele izgrađivati društvo mira i čiji članovi priznaju Boga za Gospodara i oca svih.

Tada je sveti Ivan Pavao II kazao da je “potrebno da se kao i mozaiku svakoj osobi i narodu ovoga kraja jamči očuvanje njihovog političkog, nacionalnog, kulturnog i vjerskog identiteta”.

Predsjednik Hrvatskog kulturnog društva “Napredak” Franjo Topić, govoreći na svečanosti otkrivanja spomenika papi Ivanu Pavlu II u Sarajevu, naglasio je da bi se o tom papi moglo govoriti beskonačno, jer je takvo i njegovo papinsko djelo.

Podsjetio je da je papa Ivan Pavao II obišao 127 zemalja, te da je prvi papa koji je ušao u džamiju i sinagogu. Čak 263 puta govorio je o BiH, dok ju je dva puta pohodio. Vatikan je priznao BiH kao neovisnu zemlju samo sedam dana nakon referenduma. Prisjetio se Papinih riječi: “S vama smo i bit ćemo s vama”, uz ocjenu da će podizanjem ovog spomenika Papa i simbolično biti uvijek s građanima BiH.

”Uvjeren sam da će Papi biti zadovoljstvo da se njegove ideje ljubavi prema svakom čovjeku, ekumenizma i međusobnog uvažavanja sve više poštuju u ovoj lijepoj, ali kompliciranoj zemlji. Mir je sve, a bez mira sve je ništa”, kazao je.

Apostolski nuncij u BiH mons. Luigi Pezzuto pročitao je pismo koje je ovim svečarskim povodom uputio nadbiskupu vrhbosanskom kardinalu Vinku Puljiću.

Naglasio je da se Sveta Stolica pridružila važnoj gesti podizanja spomenika, punoj poštovanja.

”Ovim će sveti Papa moći nastaviti svoju misiju ne samo kao učitelj vjere, već kao učitelj života. Sveta Stolica želi da se svi oni koji će prolaziti ovim mjestom znaju otvoriti ka poruci mira, solidarnosti, bratstva i tolerancije. Ove vrijednosti bile su ključne tačke plodnog pontifikata Pape” istaknuo je nuncij.

Doprinos izgradnji mira

Spomenik je rad mladog kipara Hrvoja Urumovića, koji je zahvalio svima koji su mu ukazali povjerenje i povjerili mu izgradnju i idejno rješenje spomenika.

”Nadam se da će ovaj spomenik u srcima svih Sarajlija i posjetitelja buditi samo lijepa sjećanja i uspomene na ovog velikog čovjeka”, kazao Hrvoje Urumović (1976.) koji je rođen u Sarajevu, a nastanjen u Zagrebu.

Spomenik Papi visok je oko tri metra, s 12 kubnih metara prostora. Napravljen je od siluminija, materijala srebrne boje, koji je dosta postojan i kvalitetniji od prethodno planirane bronce.

U Katedrali Srca Isusova u Sarajevu prije čina otkrivanja održana je Sveta misa u čast otkrivanju spomenika papi Ivanu Pavlu II, postavljenog ispred ulaza u Katedralu.

Misu je predvodio nadbiskup vrhbosanski kardinal Vinko Puljić, koji je prije vjerskog programa u punoj Katedrali pozdravio brojne goste i visoke uzvanike, među kojima i izaslanika iz Vatikana.

Puljić je naglasio da je današnja misa posebnoga duha jer je jedan od njenih povoda proglašenje pape Ivana Pavla II svetim.

”Zahvaljujemo se Bogu što smo živjeli u njegovo vrijeme i drago nam je da otkrivanjem spomenika možemo u ovoj zemlji dati doprinos izgradnji mira i suživota”, kazao je Puljić.

Na trgu ispred Katedrale bio je postavljen video zid na kojem je veliki broj vjernika, turista i zainteresiranih građana uživo pratio misu.