Srbin iz Doboja - heroj Singapura! Ponedeljak, 19. novembar 2007. 18:03
Srbin Aleksandar Djurić postao je nacionalni heroj Singapura!
Tridesetsedmogodišnji fudbaler, poreklom iz Doboja, debitovao je za nacionalni tim te azijske zemlje postigavši oba gola u susretu sa Tadžikistanom (2:1), čime je ostavio Singapur u igri za plasman na Svetsko prvenstvo u Južnoj Africi 2010. godine.
Predstavnik Bosne i Hercegovine u kanuu (!) na Olimpijadi u Barseloni 1992, postao je velika zvezda singapurskog fudbala, pošto je ove sezone na 37 mečeva postiao čak 31 pogodak.
Biografija srpskog sportiste, medju Dobojlijama znanog kao Njama, verovatno je jedna od najneverovatnijih u istoriji sporta uopšte.
Na OI u Barselonu stigao je auto-stopom. Bio je reprezentativac BiH u kanuu, iako je, verovali ili ne, bio neplivač. Sudbina je htela da ostavi veslo i postane golgeter broj jedan u dalekoj Australiji i Singapuru.
"Trenirao sam sve i svašta: karate, rukomet, fudbal. Čak sam bio perspektivan golman u nekim mladjim kategorijama Sloge iz Doboja. Medjutim, jednog dana komšije me pozovu da podjem sa njima na trening u kajak i kanu klub 'Val'. Rekli su da poklanjaju Adidas opremu za nove članove, pa se tome nikako nije moglo odoleti", počeo je priču Djurić.
Na početku kanu karijere posebno mu je smetala činjenica da nije znao da pliva, ali je ipak marljivo trenirao, nakon čega je u paru sa Damirom Vošanovićem 1986. godine postao šampion Jugoslavije u kanuu dvokleku. U periodu od 1989. do 1991. osvajao je i titule šampiona SFRJ u kanuu na 10.000 metara.
"Bio sam na spisku 'plavih' za OI u Barseloni. U februaru 1992. godine dobio sam poziv da odem na pripreme u Beograd. Spakovao sam jednu sportsku torbu i moje veslo, ne znajući da je to moj oprošaj sa Dobojem. Rat me zatekao u Pančevu, napustio sam pripreme i veslanje i otišao u svet, prvo u Madjarsku, a odatle u Švedsku".
Zbog problema sa papirima u Švedskoj, Djurić se vratio u Segedin, gde je i počela njegova fudbalska priča.
"U Segedinu me prihvatio Jusuf Makarević, koji je meni i mnogim drugim Dobojlijama jako pomogao. Da bih preživeo, preprodavao sam devize na ulici, sve dok mi nije palo na pamet da opet počnem da se bavim sportom. Otišao sam na probu u njihov drugoligaški klub i postao fudbaler! Klub se takmičio u prilično jakoj ligi i tako sam potpisao prvi profesionalni ugovor", otkriva Djurić.
"Posle epizode u Madjarskoj, Olimpijski komitet BiH me tražio da budem član tima u Barseloni i ja sam pristao. Stopirajući iz Madjarske, nekako sam stigao u Kataloniju i priključio se ekipi. Takmičio sam se u pozajmljenom čamcu i bez treninga sam uspeo da prodjem prve kvalifikacije".
Posle toga, majka mu je poginula od granate u Doboju, pa se Djurić, razočaran gradjanskim ratom u BiH, vratio u Segedin i nastavio fudbalsku karijeru.
"Dobio sam dobar ugovor i stalni boravak u Madjarskoj, medjutim, odlučio sam da se odselim u Australiju. Kao sportista dobijam useljeničku vizu i od septembra 1995. živim u Melburnu. Tri godine kasnije postao sam i australijski državljanin, zahvaljujući igrama za Melburn Palas, ali me život 1999. odveo u Singapur, gde sam i dalje", priča Djurić, koji je od dolaska u tu zemlju promenio četiri kluba.
"Sada igram za ekipu singapurskih oružanih snaga. Publika nas zove 'ratnicima' i dosad sam postigao 31 gol na 37 utakmica. Najbolji sam strelac lige, zbog čega mi je ponudjeno da uzmem njihovo državljanstvo i zaigram za reprezentaciju. San mi je da izborimo nastup na Svetskom prvenstvu. To bi bila kruna moje životne priče".
(MONDO)
|