Srđan Aleksić je preminuo prije 22 godine od posljedica brutalnog batinanja pripadnika Vojske Republike Srpske. Imao je 27 godina i samo jednu krivicu - pokušao je spasiti svog sugrađanina Alena Glavovića od sigurne smrti. 

Srđanov otac Rade će i danas, kao i svake od ove 22 godine, posjetiti grob svog sina, položiti cvijeće i podsjetiti na riječi koje je 1993. godine napisao u čitulji svom sinu - "Umro je vršeći svoju ljudsku dužnost". 

Snovi mladića koji je bio glumac amater i juniorski rekorder u plivanju prekinuti su 21. januara 1993. godine. Trebinje je već bilo prepuno uniformiranih pripadnika Vojske RS koji su tražili svoje žrtve, a žrtva je bio svako ko se drugačije zvao. 

Tog dana u jednom lokalnom kafiću zatekao se Alen Glavović. Kada je vidio da ga pripadnici VRS-a maltretiraju, Srđan mu je priskočio u pomoć i sam im se suprotstavio. 



Četvorica vojnika su, umjesto Glavovića, kundacima pušaka pretukli Srđana. Od zadobijenih batina Srđan je pao u komu i preminuo 27. januara 1993. godine. 

Iako Srđana nema, njegov nesebični i plemeniti čin živi i danas podsjećajući na istinske ljudske vrijednosti koje čovjek treba posjedovati i njegovati. Srđan je postao sinonim za čovječnost u vremenima u kojima je ona bila na najvećem ispitu. 

Rade Aleksić svake godine ističe da je poruka Srđanovog čina čovjek iznad svega bez obzira na pripadnosti naciji ili religiji. 

Jedan od četvorice Srđanovih ubica poginuo je na ratištu, a ostala trojica osuđeni su na po 28 mjeseca zatvora. 

Alen Glavović danas živi u Švedskoj, u kontaktu je sa porodicom Aleksić i svake godine posjećuje Srđanov grob u Trebinju. 

Srđana se danas sjećamo i kroz nazive ulica, prolaza i bulevara koje nose njegovo ime, u Sarajevu, Novom Sadu, Trebinju, Pančevu, Podgorici...

Sjećamo ga se i kroz filmove i dokumentarce, a jedan od onih koji je izazvao veliku pažnju publike u BiH je film "Krugovi" srbijanskog reditelja Srdana Golubovića. 

"Srđan Aleksić je filmom 'Krugovi' dobio drugi život", rekao je reditelj nakon premijere u Sarajevu prije dvije godine. 

Srđanu se ipak najveće priznanje može odati samo na jedan način - živjeti u skladu sa njegovim principima, principima koji su ga koštali njegovog mladog života - "Čovjek je iznad svega!".